Sretan Beltane svima

bili ti bio problem malo pojasnit taj pojam wiccama a i taj beltane... 

Nije mi jasno kako uspijete zaobići bit Wiki članka i pozivati se na sporedne stvari i smijurije...

Bitnost drevnog Wicca duhovnog života je odnos s ekosustavom Zemlje. Jedno obličje sveopćeg Duha svijeta, prirode, itd. je majka (božica?) i manifestira se od proljeća do jeseni, a drugo obličje je otac (bog?) koji se manifestira od jeseni do proljeća. Sve u svemu, to je panteizam koji štuje pravi duh našega planeta, sa svim njegovim mehanizmima dobra i zla, rađanja i umiranja, obilja i oskudice. U proljeće se slavi Beltane zbog buđenja života, a u jesen Samhain zbog umiranja i nade u novo rađanje.

Wicca pokret danas nosi duh najstarijih oblika bogoštovlja Velikog Duha našega planeta, koji je poznat drugim narodima i kao Manitou, Atman, Brahma, Wakan Tanka, Ahura Mazda, itd. To je najstariji oblik religije.

Dio Wicca molitve na Beltane:

"Earth my body, water my blood,
air my breath and fire my spirit…"

Hvala, brate

Ne radi se više o "možda", sve je više izvjesno da će suvremena civilizacija kolabirati na mjeru koja je održiva. "Obiti se o glavu" ne znači propast svih ljudi, ali znači bolan prelazak na način života mnogo bliže sustavu Zemlje nego danas i drastično smanjenje populacije.

Sj.Koreja i Kuba su ti veliki ekperiment, pred našim očima, što se događa s ljudima kada ostanu bez nafte. Prouči malo te države u zadnjih 20-30 godina i vidjet ćeš skicu što nas sve čeka.

Pismo poglavice.......

Godine 1854. Veliki Bijeli Poglavica (tako su Indijanci nazivali predsjednika SAD-a) ponudio je kupnju velikog prostora indijanske zemlje, a indijanskom narodu obecao rezervat. Odgovor poglavice Seattlea, ubraja se u najljepse i najdublje misli sročene o čovjekovoj okolini.

Pismo indijanskog poglavice Seattlea

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta je misao nama čudna. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i blistanje vode, kako ih vi možete kupiti? Svaki dio ove zemlje svet je mojem narodu. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac što zuji, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sok koji kola kroz drveće nosi pamćenje crvenog čovjeka.

Pokojnici bijelih ljudi zaboravljaju zemlju svojega rođenja kada odu koračati među zvjezdama. Naši mrtvi nikad ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju, jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavi cvjetovi naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, to su naša braća. Stjenovita bila, sokovi na livadama, tjelesna toplina konjica i čovjek- svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad veliki poglavica iz Washingtona šalje poruku da želi kupiti nasu zemlju, on od nas mnogo pita. Veliki poglavica salje poruku da ce nam sacuvati mjesto da bismo mogli udobno zivjeti sami za sebe. On ce nam biti otac, a mi cemo biti njegova djeca.

Tako, mi cemo razmisliti o vasoj ponudi da kupite nasu zemlju. Ali to nece biti tako lako. Jer ova zemlja je nama sveta. Ova blistava voda sto tece potocima i rijekama nije samo voda, nego i krv nasih predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate upamtiti da je ona sveta, i morate uciti svoju djecu da je sveta, i da svaki sablazni odraz u bistroj vodi jezera prica o događajima i uspomenama iz zivota mojega naroda. Žubor vode glas je oca mojega oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo zemlju, morate upamtiti i nauciti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada pružati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakom bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš način života. Jedan dio zemlje njemu je isti kao drugi, jer je on stranac koji noću dolazi i uzima od zemlje što mu je potrebno. Zemlja nije njemu brat, nego neprijatelj, i kada je pokori on kreće dalje. Grob svoga oca on ostavlja za sobom, i nije ga briga. On otima zemlju od svoje djece, i nije ga briga. Zaboravljen je grob njegova oca i pravo njegove djece po rođenju. On postupa sa svojom majkom, zemljom i svojim bratom, nebom , kao sa stvarima koje se kupuju, plijene, prodaju kao ovce ili sjajni biseri. Njegova pohlepa požderat ce zemlju i ostaviti za sobom samu pustos.

Ne znam. Nas nacin zivota je drukciji od vaseg. Od izgleda vasih gradova bole oci crvenog covjeka. A mozda je to zato sto je crveni covjek divljak i ne razumije. Nema mirna mjesta u gradovima bijelog covjeka. Nema mjesta da se cuje razmatanje lisca u proljece ili sustanje kukcevih krilaca. A mozda je to zato sto sam ja divljak i ne razumijem.

Cini se da buka samo vrijedja usi. Isto ima covjek od zivota ako ne moze cuti samotnicki kliktaj kozodoja ili prepirku zaba oko bare u noci? Ja sam crveni covjek i ne razumijem. Indijanac vise voli blagi zvuk vjetra sto fijuce nad povrsinom bare i miris toga vjetra kad ga procisti popodnevna kisa ili namirise raskriljeni bor.

Zrak je dragocjen svakom covjeku jer sva bica dijele isti dah- zivotinja, drvo, covjek, svi oni dijele isti dah. Bijeli covjek kao da ne opaza zrak koji dise. Poput covjeka koji danima umire, on je neosjetljiv prema smradu. Ali ako vam prodamo zemlju, morate upamtiti da je zrak nama dragocjen, da zrak dijeli svoj duh s cijelim zivotom koji odrzava. Vjetar koji je mom djedu dao prvi dahprihvaca i njegov posljednji izdisaj. Te ako vam prodamo zemlju, morate je cuvati zasebno i sveto, kao mjesto gdje cak i bijeli covjek moze doci da okusi vjetar koji je zasladilo livadno cvijece.

Tako cemo mi razmisliti o vasoj ponudi da kupite nasu zemlju. Ako je odlucimo prihvatiti, ja cu postaviti jedan uvjet: Bijeli covjek mora postupati sa zivotinjama ove zemlje kao sa svojom bracom. Ja sam divljak i ne razumijem ni jedan drugi nacin zivota. Vidio sam tisucu bizona kako se raspadaju u preriji; ostavio ih je bijeli covjek koji ih je ustrijelio iz vlaka u prolazu. Ja sam divljak i ne razumijem kako zadimljeni zeljezni konj moze biti vazniji nego bizon kojeg mi ubijamo samo da bismo prezivjeli. Sto je covjek bez zivotinja? Ako sve zivotinje odu, covjek ce umrijeti od velike samoce duha. Sto god se dogadja zivotinjama, ubrzo se dogadja covjeku. Sve su stvari povezane.

Morate nauciti svoju djecu da je tlo pod njihovim nogama pepeo vasih pradjedova. Da bi djeca postivala zemlju, recite joj da je zemlja bogata zivotima nasih srodnika. Ucite djecu svoju ono sto smo mi ucili svoju djecu- da je zemlja nasa majka. Sto god snadje zemlju, snalazi i sinove zemlje. Ako ljudi pljuju na tlo, oni pljuju na same sebe.

Ovo mi znamo: Zemlja ne pripada covjeku; covjek pripada zemlji. Ovo mi znamo: sve stvari su povezane kao krv koja objedinjuje jednu obitelj. Sve stvari su povezane. Sto god snadje zemlju, snalazi i sinove zemlje. Covjek ne tka tkivo zivota; on je samo vlakno u njemu. Sto god cini tom tkivu cini i sam sebi.

Cak i bijeli covjek, ciji bog koraca i govori s njim kao prijatelj s prijateljem, ne moze biti postedjenod zajednicke sudbine. Mozda smo mi naposljetku braca. Vidjet cemo. Jednu stvar mi znamo, koju bijeli covjek mozda otkrije jednog dana- nas bog je isti bog. Vi sada mislite da ga mozete posjedovati kao sto zelite posjedovati nasu zemlju; ali ne mozete. On je bog covjeka, i njegovo je milosrđe jednako prema crvenom i bijelom covjeku. Ova zemlja je dragocjena njemu, i skoditi zemlji znaci gomilati uvredespram njezina stvoritelja. I bijelci ce proci; mozda brze nego sva druga plemena. Onecistite svoju postelju i jedne cete se noci ugusiti u vlastitom izmetu. Ali u svojo propasti svijetlit cete sjajno, sažgani snagom boga koji vas je doveo na ovo tlo i zbog neke posebne svrhe dao vam vlast nad ovim tlom i nad crvenim covjekom.

Vasa sudbina nama je tajna. Sto ce se dogoditikad svi bizoni budu pobijeni, divlji konji ukroceni? Sto ce se dogoditi kada tajni zakutci sume budu otezali od mirisa mnogih ljudi i zreli brezuljci isarani zicama koje govore? Gdje ce biti gustara? Nestala. Gdje ce biti orao? Nestao. A sto znaci reci zbogom brzom konjicu i lovu? To je konac zivota i pocetak prezivljavanja...

previše nas ima a premalo resursa..a neki ,pa i ovdje naivno vjeruju da se država brine za zdravlje ljudi..

sve je to za ljude

društvo se uvijek mijenjalo i imalo faze

i uvijek je bilo sablažnjavanja

koliko god bili nostalgični, proces se nemože poreći - to je tzv Razvoj, Put, tko zana gdje će nas odvesti

ljudski moral je uvijek bio upitan, ne samo danas, a tu je bit problema - Ljudi su različiti, neki manje osjetljivi neki više

ali nemora to biti neminovno negativno, nekud vodi pa čak i to