Ovo je vjerojatno tehnološki dio kojega velika većina korisnika i najslabije poznaje iako su velikim dijelom uvjereni da bar to znaju. Jer ipak lako je ovdje masu zavesti, nakrcaj senzor brojem piksela i svjetina sa pomami, ali to su naravno sve marketing fore koju ću detaljnije objasniti.
Većinu boljih senzora u mobilnim aparatima danas radi Sony, većina ima Sony senzor iako postoje i drugi jako proizvođači ali kod eminentnih proizvođača je Sony uglavnom alfa i omega naročito kod novije generacije uređaja, mada su slične performanse senzora svih proizvođača. Danas većina tih senzora je rađene u CMOS tehnologiji te su u pravilu kod mobilnih uređaja back-iluminated. Inače kakvih 10MP bi vam bilo dovoljno pri 300ppi(a to se smatra odličnom kvalitetom) radite bez problema A4 print.
Veličina senzora
Kako bi mnogi rekli veličina je bitna pa to vrijedi i za senzore. Džaba vam pikseli jer za 99.99% korisnika je već i 5MP i više nego dovoljno. Ono što najviše utječe na performanse senzora je veličina senzora. Što je senzor veći to će vam i fotografije biti bolje jer ujedno primi i više svjetla. Većina modernih telefona je danas već na senzorima veličina 1/3.2" što je u biti i dalje iznimno malo, recimo ona plejada 8MP senzora je te veličine. Ipak proizvođači lagano ili sugurno idu ka većim pa je tako ona generacija 13MP senzora ako se ne varam većih 1/2.6" dimenzija. Kada to usporedimo sa kompaktnim aparatima opet vidimo kako su u neku ruku mobiteli smiješni jer tamo najniža klasa ima 1/2.3" senzore. Prava revolucija bi nastala kada bi smartphoeni prešli na senzore rezolucije 10-12MP veličine 1/1.7". Velika većina proizvođača podatak o veličini senzora dobro krije i treba se potruditi za pronaći ga. Mislim da je najveći senzor kod Nokie sa 41MP gdje je on 1/1.2". Samo to gomilanje piksela isto nema smisla jer onemogućuje senzor u većem hvatanju svjetla.
Otvor blende
Što je veći otvor više se i svjetla prima. Označava se F brojem, a što je taj broj manji to se više svjetla može primiti. Konkretno HTC je sa One X imao 8MP senzor kao i Galaxy S3 ali je u lošem svjetlu HTC bio bolji radi F2.2 objektiva dok je Samsung tu bio puno lošiji.
Ovdje se lijepo vidi grafički prikaz F brojeva. I ovo je osnovna skala. Recimo da F1.4 primi duplo više svjetla od F2 i tko redom. Ujedno sa većim otvorom blende se prima i više svjetla.
ISO broj
ISO broj označava osjetljivost senzora, što je veći taj broj senzor će više svjetla primiti. Svaki duplo veći broj prima duplo više svjetla, pa tako redom imamo ISO:
100
200
400
800
1600
3200
...
, tako da je svaki sljedeći duplo veći nego prethodno, naravno imaju i međustope.
Stabilizacije slike
Ovo je danas jako bitna stavka naročito na malim senzorima kao na mobitelima koji primaju jako malo fotona. Ova tehnologija omogućava da se snimak produži 2-4 puta, samim tim da se i primi 2-4 puta više svjetla, a da se ne primjeti trešnja tj. da slika ostane oštra.
Recimo neki aparati koji je imaju su One, Moto X, G2 ili Nexus 5. Zanimljivo da Samsung kod mobilnih aparata još nema ovu tehnologiju. Naravno tehnologija vam neće pomoći kod objekata u pokretu.



