Apple je koliko-toliko normalna kompanija, koja valjda ipak brine o interesima svojih dioničara, i naravno da nikome pa ni niti predsjedniku uprave ne može nešto "poklanjati".
Dioničari nisu zaslužili da se njihovim novcem netko razbacuje.
Čovjek kada uloži svoj novac (recimo u kupnju dionice AAPL), ponekad teško stećeni novac, odricanjem, štednjom, žrtvom, nije zaslužio da se netko s njegovim netko razbacuje.
Koji crni dioničari? Apple već 15 godina nije isplatio niti centa dividende. Jedini razlog za kupnju dionica je klađenje na budući rast, a koliko daleko mogu ići tek treba vidjeti. Nadalje, ako sada kupiš dionicu, apple od toga nema ni centa pa im je prilično svejedno što si ti očekivao i što zaslužuješ. Razgovaramo o kapitalizmu, ne.
Pravi dugoročni investitori žele optimalan (za rizik usklađeni) ukupni prinos (kapitalni + dividendni). Ukoliko kompanija dobro može reinvestirati svoje zarade u skladu s time iracionalno je isplaćivati dividende. Dividende se isplaćuju tek onda kada više nije moguće uz zadovoljavajući povrat reinvestirati te zarade.
Što se tiče Apple-a, činjenica je da mnogi smatraju da je razina keša kojom raspolaže trenutno pretjerano velika, da nije jasno u čega će ga reinvestirati, ali to je složena materija, postoje razne teorije o određivanju optimalne razine dividendi, a bez poznavanja dugoročnih planova kompanije teško da netko izvana može biti siguran koja je razina keša im optimalna.
I mi u Hrvatskoj imamo par kompanija koja uporno isplaćuju preskromne dividende, tobože nešto čekaju i čekaju sa investicijama koje "planiraju" pa im keš treba, neka bolja vremena, kada će biti "bolja poslovna klima" i sl., ali naravno da je vrlo moguće da griješe (naši često baš i nisu genijalci što se tiče efikasnosti upravljanja kapitalom) ali za Apple manje sam sklon sumnjati u njihove sposobnosti upravljanja kapitalom. Mislim da je puno veća šansa da npr. naša Adris grupa griješi glede svojeg držanja keša umjesto isplate većih dividnedni nego li da Apple griješi.
Možda Apple jednostavno planira napraviti neku veliku stratešku akviziciju u skoro vrijeme (i sam Steve Jobs je rekao da keš služi za evenutalnu veliku stratešku investiciju ili više njih, kad i ako se za to pojavi dobra prilika) kao što su npr. špekulacije o preuzimanju japanskog Sony-ja (koji bi se tada restrukturirao, prodao financije, zaržao možda čak i Apple-u zanimljiv medijski biznis, a pogotovo zaslone, foto i sl. sektore, možda se refokusirao u poluvodiče kao konkurencija Samsungu sa dobivenim kešom od prodaje financija itd. ) pa uz sve ostalo što je već u tiijeku poput preuzimanaj manjih kompanija koje imaju neke zanimljive tehonologije, patente i sl. i gradnja svojih dućana diljem svijeta što može zapravo biti jako kapitalno zahtjevno ako bi htjeli cijeli svijet pokriti na sličan način kao što su planovi za USA (gdje ovo što vidimo je tek početak).
Tako da mislim da je za vanjske analitičare malo pretenciozno tvrditi da si siguran da je razina keša prevelika, da se nema kamo s njim uz zadovoljavajući povrat, da bi dioničari bili sretniji sa dividendama. Ali kako niti jedna kompanija ne može rasti do neba, i Apple će jednoga dana doći u poziciju da dividende mora isplaćivati i radi toga se investira. Ne želi dioničar danas dividendu ako to znači da zadržavanjem danas sutra dobiva dovoljno veću! :) A kako je američko tržište koliko-tolilko efikasno (niti blizu krajnje neefikasnoj ZSE) za vjerovati je da će cijena dioncie na duži rok biti otprilike u skladu sa "vrijednošću" kompanije tako da dioničari kroz dugoročno držanje očekuju kroz kapitalni prinos (promjena cijene dionice) u kombinaciji sa jednoga dana i dividendama ostvariti ono što ih zadovljava, zašto su odlučili riskirati svoj teško ušteđeni keš ulaganjem u tu dionicu.
