DZG je prošao kako je prošao.
Ipak, kao dinamovac mogu biti zadovoljan, jer smo Dinamo gledali čak poslije Uskrsa u Evropi. Pamte se dobre tekme, pamte se potezi, majstorstva, dobre obrane, golovi,...
Kada gubite, dobivate, remizirate, a dajete sve od sebe, ljudi vas pamte. Uvijek će postojati netko, tko će reći, da bili ste pravi iako ste izgubili...Dali ste sve od sebe.
Nije junak onaj koji uvijek dobiva, nego onaj koji junački juri na svaku lopte, vodila njegova momčad 5:0 ili pak gubila 0:7.
Bitna je borba. I malo sportske sreće.

Ovo godine ništa, al' znam da će Dinamo jednog dana biti prvak svijeta.
Dinamo prvak svijeta!


Smetenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jaluški diletanti i jednostavno, hm...prodane duše! Takvi i slični njima, brzo bi prodali dragu nam Hrvatsku za Judine škude!


Frajer valjda mislima bio doma pred TV-om i s Carlsbergom u ruci gleda svoje protiv Engleza.
