The Friendzone Club

Nemam emocija jer je jos rano. Ali stvarno nemam i to je dobro jer mogu donosit odluke glavom. Međutim zamisli da nađes zenu snova. Pametna i zrela za poludit, slatka, lipa faca jos i zgodna uz to. Sve ti odgovara u vezi nje. Nemas emocija al svejedno ne zelis da propadne jer znas da ces jedan dan imat i da ce bit super. Mislim da je ista stvar s nijene strane. Sta je normalno jer smo bili prijatelji mjesec dana prije tako da nije odma gorilo. Ali ona kad je depresivna nista joj nevalja. Vjeruj mi ne govorim ti slatke stvari o njoj jer sam zaljubljen. Vidim joj jasno mane i vrline. I bez obzira sta sam ladan super mi je. Ali moga bi je ostavit i zaboravit za 3 dana. Problem je sta to za par mjeseci nece bit tako. Pa zelim da kad dođem do toga znam da sam na betonu a ne na tankom ledu. 

Kad se gosp. Petersen mogao toliko napisati o svom životu zašto ne bih i ja? 

Zamijenio sam noć i dan u zadnje vrijeme tako da sam imao nešto više vremena ne raditi ništa i pustiti misli da same plutaju u glavi. Ima male veze i s ovom temom, temom više za neuspjele ljubavne živote već za frendzonovanje u zadnje vrijeme.

Mnogo puta sam na ovom forumu pročitao rečenice tipa Nije ti to ljubav bro, to ti je zaljubljenost bro, nije ti to isto bro, pa onaj zaljubljeni tip pita Koja je razlika pa se počne priča da ljubav duže traje, ljubav je spremnost na žrtvovanje, ljubav je patnja, ljubav je beskonačna, ljubav je pfff. rofl. I onda, samo onda ako netko uspije da dokaže da je to isto pojavi se netko pametan i kaže Ti osjećaš ljubav samo zato jer si zaljubljen ili nešto u tom stilu. Ne bih trebao da se time bavim sada, pogotovo ne na ovako neorginalan način, ali vjerovatno se vidi gdje sam išao i što sam želio da kažem.

Što sam zapravo htio da istaknem je da li ima ispunjenja ljubavi? Glupo zvuči ispunjenje ljubavi, ali pretpostavljam da većina ljude osjeća ljubav kao neutaženu žeđ ili neispunjenu želju. Što ako, a čini mi se da bi bilo tako u bilo kakvoj ozbiljnoj vezi sa svim curama koje sam do sada upoznao, je prava veza (normalno kvazi platonska jer kako dovući curu u spavaću sobu punu gamepadova, globusa s velikim periodnim sistemom na zidu) je kao onaj osjećaj kad dolaziš u kuću, vani 128 Celzijevih stepeni, moraš nešto da popiješ i jedino što imaš je topao gusti sok od breskve. Popiješ ga i samo moraš na WC. Niti si se osvježio niti utažio silnu žeđ koju si imao?

Nije kao čaša hlade kole, u svakom slučaju?

Imam osjećaj kao da bi ta praznina koju ta cura treba da ispuni ostala neispunjena? 

Nisam orijentiran ka seksu, nezgodno skačem na njega, ne mislim na njega cijeli dan i cijelu noć, ali da li ispunjenje želje leži u seksu? Da li je seks ljubav koja ispunjava žeđ ili samo niz trenutaka u kojim se čovjek zaboravi?

Govorio sam već o tome i vjerovatno sam i time dosađivao, o osjećaju u kojem se zaboraviš. U bicikliranju, spavanju, gledanju dobrog filma ili na način na koji ja to činim najčešće -u igranju igrica. Većinom efemerni oblici uživanja (diskutabilno je uopšte da li uživanje može biti dubinski osjećaj koji svojim velom može prekriti čovjeka i da li postoji čovjek koji cijeli može držati lagani osmjeh na ustima), pristupačno, jeftini i dobri. 

Zaboravim na zadaću koju sam trebao uraditi, travu koju sam trebao pokositi, na jedinicu koju ću dobiti, na galamu koju ću slušati, na fakultet na koji se neću upisati u tom trenu. Jer svi ti sati budu jedan tren. I još jedan. I onda se probudim i moram ići u grad i postanem svjestan svega i samo čekam tren da sjednem za računar i da zaboravim na sve i na sebe. Pustim se.

Pustio sam i mnoge druge stvari, kada se sastanem sa svijetom vidim da sam se pretvorio u jednu šuplju čahuru nečega što sam mogao i trebao biti. Nije da se hvalim, ali većina mi je stvari išla od ruke dok nisam iz neke lude pakosti prema okolini koju sam osjećao dok sam puštao sve prilike jednostavno prestao raditi sve stvari. Kao kad poderete novčanicu od hiljadu dolara pred nekim čovjekom koji umire od gladi. Uživao sam u tome i uživao bih i sada vjerovatno da mi je išta ostalo. Ijedan hobi. Ijedan jezik koji sam stao učiti u pola. Gitaru koju sam prestao svirati. Štafelaj na kojem nisam slikao godinama. Računar na kojem nisam naučio ništa. Samo vrijeme koje puštam da ide, prepuštam se svemu i ostavljam. Osjećam se zatupljeno, teško i katranasto. Sporo i gusto. Propadam kroz zemlju i bacam prilike. Promatram sebe iznutra i shvatam da je teško dijeliti tijelo s osobom kakva sam ja. Kako bi tek teško bilo dijeliti nekom svoje vrijeme?

Imam osjećaj da dosađujem svima.

Ni najboljim prijateljima ne šaljem više poruke niti ih zovem osim ako nije nešto važno zbog osjećaja da sam ja onaj dosadni prljavi tip na putu kad ideš kroz Sarajevo koji te moli za 10 feninga. Ne kulturno nego dosadno. Svaki put očekujem da mi ne odgovore porukom f**k off (oprostite na vulgarizmima) i ono -unfriendaju me. Nerealan scenario, ali takav me osjećaj obuzme. Kao dijete kad traži tati mnogo para ili da uradi nešto čega se se stidi. Naporan sam i težak ljudima.

Bio sam u zadnje vrijeme u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu (Wariors Dance, Exit, Picasso-va izložba) i ostajao sam nekoliko dana. Dovoljno da se nagledam više ljudi već što ih vidim u 5 godina u svojoj rupi u kojoj tonem. Da li bi bilo drugačije? Tko sam ja? I ja sam jedan od njih koji žive tu. Definicija licemjerja bila bi mrziti ljude koji žive tu dok ja tu živim, valjda sam licemjer onda.

Upoznati curu koja živi ovdje samo po sebi bilo bi mi ludo jer je ta cura odavde. I ja sam odavde, jesam li i ja oni? Izađem ponekad u grad jer me pozovu prijatelji. Na slavlja pucketanja prstiju lošoj muzici. Muzika nije moj život i nije ničiji, ali ako netko uživa u takvoj muzici onda je odavde sto posto. Kolika je šansa da su i nju prijatelji natjerali da dođe. Tko sam ja i kakva je cura za mene?

Djevojčice koje skakuću kad čuju napravimi sina kasno subotom navečer, cure s bedževima, poderanim farmerkama, bezveznim majicama, peace znakovima, rozom odjećom, malene? A onda ponekad sjedeći na klupi negdje daleko vidiš curu kako prelazi cestu, visoka dovoljno da je ne shvatiš kao dijete, ozbiljna, mirisna, pravih dugih nogu, starija od tebe par godina, zaboravila na glupo skakutanje i nije joj cilj pušiti gudru ili kako već negdje u parku. Da li je i ona šuplja i prazna? Da li je ona za mene? Ja nemam para.

Nekada pogledam curu i primjetim maleni detalj koji mi zgadi cijelu osobu (ne poznajući je). Što očekujem da ljudi misle o meni? Kriva kičma? Nisam nabildan? Tanke rukice? Stomak ispao? Ili kako se oblačim? Da li je netko u najobičnijim farmerkama i majici, u cipelama ili starkama kad je vruće interesantan ikome? Kako biti cura u prugastim pantolama? Kako da me itko i ugleda?

Da li tek ljudi vole bradu... Tko sam ja i za koga sam?

Sad ću da kliknem pošalji, a neću da pročitam post jer znam da bih dosta izbrisao od srama tako da me ispričajte što se gramatike i formatiranja tiče. Da, znam kako se ispada lažno pametan postavljanjem pitanja u tekst, a ne-odgovaranjem na njih no shvatite retorička pitanja kao ono što i jesu.

TL;DR

. 

Što kažete na ovo?? Zbunjen san i neznam što da radim

Sviđa mi se jedna cura koju sam upoznao na faksu..znamo se cca 2 godine, čujemo se ćesto i pričamo o svemu..razmjenili smo jako puno poruka na fejsbuku..srca poljupci po četu i ta s*anja non stop ja njoj ona meni..i ja sam joj rekao da mi se sviđa a ona meni da trenutno ne želi vezu bla bla ali da nije nemoguće da u budućnosti tu nešto bude ( ja bio sretan ko svinja u kakici kad sam to čuo )
I ajd nastavimo se dopisivat i kažem joj nakon nekog vremena da mi otvoreno kaže može li biti s menon ili ne a ona mi odgovara dvosmisleno, prvo kaže da ipak ne jer srce ne bira bla bla a nakon toga ide izjava: " sve puštam u božje ruke pa šta bude "...what the fuck? i ja na to kažem da je gledam kao djevojku a ne prijateljicu i da se ne želim nastavit dopisivat s njom jer je to čisto mućenje i ona kaže kao ok, razumjem te bla bla....i gle sad situacije, nakon tjedan dana javi mi se i pita me neku glupost u vezi faksa, ja odgovorim kratko i jasno i ona kaže hvala ti i tako završi razgovor. Prošlo dan dva eto je opet pita me nešto i ja odgovorim, ona napiše nešto naprimjer hvala i ja vidim poruku na fb a njoj piše viđeno na četu iliti inboxu i kad vidi da ne odgovaram odmah ma pita još neko pitanje...pa what the fuck? znači potiće razgovor...i tako ja budala kreten idiot opet odgovorim i opet se malo počmemo dopisivat. Opet prošlo dan dva šalje neku lančanu poruku i opet mic po mic počmemo se dopsivat sve više i više....i tako malo po malo ja budala se isto ponekad javio i sad smo se opet vratili na staro, dopisivamo se non stop a ja si nemogu pomoć jer san lud za njon i slab san na nju! i opet poljupci srca i te gluposti ja njoj ona meni. Znam da ima puno drugih cura al želim samo ovu pa eto..što da radim pomagajte jer sam već lud..

mali problem je taj što nismo baš blizu pa se nemožemo vidit svaki dan..to ću napravit što si rekao nije problem imam muda..al ne kužim koji k...ona želi? Kažem da se ne želim nastavit dopisivat jer je gledam kao djevojku a ne prijateljicu a ona kaže ok puštam te da bi mi se nakon tjedan dana zatišja prva počela javljat i onda again, again and again..i tako ja budala popustio i sad kao da ništa nije bilo...šta želi od mene???? samo prijatelj joj ne namjeravan bit a ona me očito ne želi izgubit..prosvjetlite me jer ću ispalit više :D

Ona očito tebe gleda samo kao prijatelja. Zašto se opet krenula intenzivno dopisivat sa tobom ? Vjerovatno zato što mnoge žene iz nekog razloga ne mogu podnijet da ih je netko tako lako odbio ili šta već.
Što se manje trudiš to ti je lakše. Ja sam primijetio da mi je najlakše išlo s onima oko kojih se nisam nikako trudio. Zašto je to tako - ne znam. Ali je tako. 

Meni to opet smrdi na najbolju situaciju u kojoj se možeš nać...;)

Cura ne želi vezu...kaj je tu čudno? Ostanete frendovi, a kad ostanete negdje sami i kad osjetiš trenutak, probaj...ako uspije, odlično...imaš frendicu i nešto više...samo nemoj sve ukenjat s pitanjem za vezu ako uspije...hehe..

Ako ne uspije, znaš na čemu si - cura voli pričat s tobom, ali joj nisi fizički privlačan...:/

1) radeći upravo suprotne stvari od onih navedenih ovdje, svaku moguću grešku i sr*nje koje mogu, završio sam s curom koju znam skoro 2 godine i 3 ipo mj. smo u vezi. Prije toga sam dugo vremena bio "prijatelj", "volim te ali ne tako" i sl. - nikad joj nisam rekao točno što mislim nego samo pokazivao svojim ponašanjem. Svima je bilo očito, pa i njoj, ali joj je odgovaralo tako kako je (GADURA! ISKORIŠTAVA TE! -- ili možda ne?) - btw to je drugi friendzone koji sam razbio, samo sam prvi put možda malo napravio grešku u tome da se kasnije isti dan njoj učinilo da nešto radim s bivšom (ljubomora svašta čini, doduše sada smo najbolji prijatelji i to mi odgovara savršeno)

2) sad da dođemo na važni dio; do nedavno nije bila previše zagrijana. Točno ono što govoriš, samo nije imala problema s prelaženjem preko bivšeg ili nešto slično (on joj se uspio zgadit, gj m8), ali još uvijek u tom stilu "sviđa mi se što imamo"/"drago mi je"/"mislim da ima tu nešto". Nije pokazivala ništa od toga. Razmišljao sam, je li problem u meni, je li problem u njoj, je li problem u vremenu (naravno - govorimo o curama - problem je u njoj), neko vrijeme sam tako stajao i mislio "pa što ja radim? zašto se trudim ako se ona ne želi trudit?", prijatelji su mi govorili da sam glup, njena dobra prijateljica mi je sama rekla da bi ju ona nogirala odmah, u svakom slučaju divna situacija.

Ne j*be lep, nego uporan, kazete? Strpljivo sam trpio sr*nja (nije ona ništa meni nažao radila, ona je jako dobra osoba, ali nije se ni trudila pobrinuti se da meni bude jednako dobro - ona je očito bila zadovoljna s tim...ničim) dok mi jednog dana nije došlo preko vrha glave i rekao sam joj da mi to smeta, pitao koji ti je vrag. Tu večer se promijenila odmah.

Nažalost nakon toga je opet malo opala, (j*beš me) opet sam pokušao, bezuspješno. I taman kad sam mislio da je jedini logičan izlaz prekid, jer nema smisla biti s nekim tko kao hoće, i kao sviđa joj se, ali nije dovoljno zagrijana, ona se promijenila.

Neko vrijeme je drugačija osoba. Ima vremena, čekaj, ako joj je stvarno stalo u jednom trenutku će valjda shvatiti to i ili će se barem potruditi da tebi bude bolje ili će se iskreno zaljubiti u tebe i neće je biti briga za njega.

Ne j*be lep, nego uporan, kazete? Imali ste pravo.

tl;dr - strpljivo, ako joj je stalo doć ćeš na svoje

btw - ljudi, iako je zadnjih 10-20 strana bilo padova u kvaliteti teme, mogu reći da sam u par dana progutao sve što ste napisali i na više mjesta umirao od smijeha. Svaka čast, legende ste

Ne znam šta reć. Nemoj tako forsirat tu temu, ako je u k*rcu onda ne znam, ili se nemoj miješat ili budi rame za plakanje i pi*đenje, pa kad prođe - prođe. Sve je moguće, a kad prođe onda će ti bit nevjerojatno drago šta si trpia.

Ala sta ste navalili s td-ovima. Di je smisao za humor :D

E moj Roko, ovi kontinentalci...

Koliki je red u toj menzi, dobrano će napasti okice...

Svaki put kad bi tamo došao jesti morao sam čekati skroz od podrumskog WC-a - znaju oni koji su bili. Barem pola sata čekanja, a ženskice se zato redovito preguravaju.

Svejedno isplati se, jedna od najboljih menzi u ZG-u što se hrane tiče imho.