Što se događa s našim društvom?

 To je pošten stav i jasno mi je i poznato sve o čemu govoriš i stvari koje zastupaš su razumne. No ja se uglavnom ne slažem je polazim o drugačijih pretpostavki i malo sam bolje upoznat s trenutnom studentskom situacijom u Hrvatskoj.

Za početak mislim da u Hrvatskoj dobar primjer besplatnog studiranja s brojnim uvjetima. Ne znam koliko si upoznat s trenutnim sustav plaćanja fakulteta u Hrvatskoj, no on se u nekim stvarima promijenio otkad si ti otišao. Dakle, na velikoj većini fakulteta jedina školarina koju studenti nekad moraju platiti je participacija. Maksimalna participacija je određena na razini države ugovorom sveučilišta s MZOS-om jer ono fakultetima nju isplaćuje po broju studenata. Za tehničke i pridoslovne fakultete ona iznosi 8400 kn, dok je za humanističke oko 6000 kn, a za ostale ne znam točno no to nije ni bitno. Kada studenti upisuju prvu godinu faksa, ne moraju ništa plaćati, no na daljnim godinama ovisi o uspjehu. Naime svaka godina fakulteta nosi 60 takozvanih ECTS bodova, tj. 30 po semestru. To funkcionira tako da imaš nekoliko predmeta po semestru i svakome se predmetu pridijeli određeni broj ECTS-ova, ali tako da na kraju godine zbroj svih bodova na svim predmetima bude 60. Taj broj ECTS bodova koji je pripisan svakome predmetu bi trebao korenspodirati s vremenom koje je potrebno uložiti za uspješno savladavnje predmeta, pa tako teži predmeti imaju više ECTS bodova, a lakši manje. I kad položiš jedan predmet, ti si ostvario broj ECTS bodova koliko taj predmet nosi. I na temelju broja tih bodova studentima se nameću razna ograničenja. Npr. ako skupiš manje od 30 tijekom godine, sljedeće godine moraš platiti punu participaciju. Ako imaš manje od 55, onda plaćaš participaciju po broju ects bodova koje ponovno upisuješ (broj ects *(maksimalna participacija/60)). Ili kad skupis manje od 18 u jednoj godini ili manje od 35 dvije godine, gubis subvenciju na x-ici (za jelo u studentskoj menzi) dok se to ne promijeni. Onda negdje ako skupis manje od 35 u dvije godine, letiš s faksa. A manje-vise svugdje ako dva puta padnes predmet isto letiš s faksa. I opet imaš ograničenje koliko godina smiješ produžiti faks.

Nitko ne kaže besplatno studiranje podrazumijeva da svako može raditi na račun države što hoće, no načina na koji se to može ograničiti ima bezbroj. U praksi, kad je takav sustav jako loš (kao što je npr. bio prije), vrlo se teško protiv toga boriti jer se svako žaljenje promatra kao želja za ukidanjem bilo kakvih ograničenja. I problem je što nerijetko šira javnost ima potrebu da studente "dovede u red" i onda se forsiraju neke mjere koje ništa ne štede niti dobro donose osim što kompliciraju studentima život. Zato su takve rasprave o pravima studenata vrlo nezgodne jer svatko tu govori dosta generički, bez prevelikog ulaženja u konkrente detalje.

Što se tiče samog financiranja fakulteta, mislim da osim studenata u Hrvatskoj imamo puno veći problem, a to je određeni ljudi vade novac iz državnog proračuna pod izlikom obrazovanja. Konkrentan primjer ti je Sveučilište sjever( 1, 2) koje je osnovano uz brojne nepravilnosti i upitnost potrebe. Jedina njegova svrha je da netko izvuče novac i određeni ljudi se zaposle. Studenti dobivaju upitne diplome, i uz to još dodatno plaćaju školarinu. Realno u takvim situacijama, studenti nemaju ni što vratiti društvu jer ni ne mogu ništa. Dobili su samo papir i mogu reći da su visokoobrazovani. (Napomena: u ovo kategoriju ne trpam nužno Venecijansku Retro poeziju) I najgore od svega što su i oni sami vjerojatno na gubitku. U tu kategoriju spada velik dio lokalnih fakulteta koji čine nezanemariv dio našeg visokog obrazovanja. U BiH npr. tako imaš podružnice fakulteta u Međugorju, Travniku i sl. Mislim da je svakome jasno da je to totalno besmisleno i služi samo za dobivanje papira. No treba shvatiti da za to nisu krivi studenti. Taj novac što su kao spiskali studenti se potrošio plaće ljudi (i sl.) koji su te studije održavali (profeosri, uprava i administracija) i oni su ti koji su stvarni krivci u ovome. Slično ćeš tako pronaći kojekakve stvarno besmislene studijske programe za koje vidiš da su totalno izmišljeni samo da eto postoje. Nije student koji iskoristi priliku i to upiše kriv za to što se na taj fakultet troše neadekvatni novci. Za rješavanje takvih stvari za početak imaš DORH i USKOK koji moraju istraživati korupcije i sumnjive stvari kojih ima u gornjem slučaju. Onda imaš AZVO koji izdaje dopusnice visokoškolskim ustanovama i koji mora osigurati da ne dijeli te dopusnice tek tako. Naravno tu spadaju i MZOS te lokalna i nacionalna politika koje su uopće podržale osnivanje takvog nečeg. Ne možeš ti tek tako osnovati sveučilište i to sveučilište koje se financira iz državnog proračuna, imaš tu niz ograničenja i regulacija koje bi to trebale sprječiti (npr. razne strategije kojih bi se vlada trebala pridržavati i tako to, pogledaj na primjeru Sveučilišta Sjever na linku broj 2). I mislim da je to ustvari odlično zamišljeno, no to što država loše funkcionira po tome pitanje je drugi problem.

Dakle, poanta prošlog pasusa je da novac koji se ulaže u studente troše drugi ljudi koji bi trebali nešto za taj novac dati studentima. Držim da je nužno da osigurati da je taj novac stvarno adekvatno potrošen jer inače njega ne trože studenti već netko drugi. Zloupotrebu toga sam opisao u prošlome odlomku, no to je naravno prisutno i u SAD-u itekako. Primjer toga se nalazi članku iz moga prošloga posta:

Even while keeping funding for instruction relatively flat, universities increased the number of administrator positions by 60 percent between 1993 and 2009, 10 times the rate at which they added tenured positions. In the old days, different professors would take their turn as dean for this or that and then happily escape back to scholarship and teaching. Now the administration exists as an end in itself and a career path disconnected from the faculty and pursuit of knowledge. Writing a few years ago for this publication, the Johns Hopkins professor Benjamin Ginsberg described colleges and universities as now being “filled with armies of functionaries—vice presidents, associate vice presidents, assistant vice presidents, provosts, associate provosts, vice provosts, deans, deanlets, and deanlings, all of whom command staffers and assistants—who, more and more, direct the operations of every school.” So while college tuition surged from 2003 to 2013 by 94 percent at public institutions and 74 percent at private, nonprofit schools, and student debt has climbed to over $1.2 trillion, much of that money has been going to ensure higher pay for a burgeoning legion of bureaucrats.

Kod njih su školarine značajno skočile, a ni studenti ni nastavnici nisu od toga dobili ništa, već se to troši na birokaciju koja polagano postaje sama sebi svrha. Kod nas srećom još uvijek vlada ono što oni opisuju pod In the old days. Sveučilište i fakultet vode profesori koje opet biraju profesori (a i studenti koji su isto članovi fakultetskih vijeća) pa nemamo tu bespotrebnu tiraniju birokacije. I zato se ja striktno protivim privatizaciji školstva. Samim zahtijevanjem da se mora ostvariti profit, dolazi do nepotrebnih troškova jer studenti/država više ne plaćaju samo studiranje već i višak koji se mora vratiti nekome. A i to za sobom vuče naravno druge probleme kao što je jačanje birokacije i onda sam moral gubi smisao. Pogledaj npr. ovaj tekst: Sexual harassment of students by university staff hidden by non-disclosure agreements

Inače, tu u vodu pada sva kapitalistička teorija koja govori kako će sve neefikasnosti sveučilišta riješiti famozno tržište:

U takvom SAD-u nema nekog ni smisla uvoditi besplatno obrazovanje dok se djelovanje njihovih sveučilišta ne počne žešće regulirati. Ovako bi se to svelo na državno pokrivanje beskorisne birokacije i gluposti kao što su pravi pravcati stadioni (na sveučilištu?).

Primjer tvoje žene je malo problematičan jer nije nužno da je ona oštetitla društvo. Ako bismo idealno promatrali, onda završila ekonomiju i stekla znanje i onda se pomoću te diplome zaposlila na mjestu gdje to znanje potrebnu i zbog toga dobila veću plaću. To što je nekome motivacija visoka plaća nije nikakav problem. Ne mora svatko težiti da sudjeluje u napretku cijele discipline koju studira. Ako je tvoja žena završila fakultet bez znanja, onda je to problem loših kriterija i programa na fakultetu. Ako za radno mjesto na kojem se zaposlila nije stvarno potreban vss, onda je to problem organizacije državne uprave. Načelno, raditi u državnoj upravi ne bi trebalo biti ništa sramotno jer nam je i ona potrebna za funkcioniranje cijelog društva. Netko i to mora raditi, no to što je kod nas ona prevelika i neracionalno siše proračun je sasvim drugi problem. Jasno je da tu ustvari treba totalno reformirati upravu i to je to.

I ne mislim da je to što Studenti ovdje mahom odlaze studirati jer nemaju pojma sta bi sami sa sobom, jer nisu dovoljno odrasli, i jer ih interesira college life vise nego studij. Zele besplatni studij zato da bi produzili, koliko god mogu, partijanje i pijancevanje na racun poreznih obveznika toliko problematično. Država studentima omogućava besplatno studiranje, no troškove kao što su smještaj, prehana i sl. pokrivaju sami studenti i/ili njihovi roditelji. Istina postoje studentski domovi i menza i one spadaju u studentka prava, no kao što sam u drugom odlomku pojasnio, ta prava se itekako mogu ograničiti na temelju broja ECTS bodova. Rekao sam već da gubiš pravo na menzu ako skupiš manje od 18 u prošloj godini. A i svaka godina zbog koje si u zaostatku ti itekako smanjuje šanse za dobivanje doma, a prosjek nosi dobar dio bodova. Stipendija baš i nema toliko, imaš neke koje može dobiti na temelju socijalnog statusa, i druge koje možeš dobiti jedino ako si baš u samom vrhu, a velika većina od toga ne dobiva ništa. Tako da taj famozni college life uglavnom finaciraju njihovi roditelji. Fakultet naravno financira država, no kao što sam već objasnio tu se itekako lako izgubiti pravo studiranja i benificije ako se netko zeza sa studijem. Zbog toga meni neodralost, pijenje i pijančevanje nisu nikakav problem. Ako netko završi studij uz sve to, znači da je stekao znanje koje je potrebno za njegov završetak. Ako ga to nije interesiralo, ili se uz to maksimalno zezao, mogu jedino reći svaka čast. Ako je netko dobio diplomu, a nije stekao nikakve znanje to je sasvim drugi problem kriteriji i programa na fakultetu.

Inače, ja sam student i mislim da studenti dosta odudaraju od neodgovrnih i neodraslih kakve ih ti prikazuješ. Činjenica je da visoko obrazovanje općenito predstavlja neki prestiž, i većina to vidi kao neku sljedeću stepenicu u životu te kao nešto što će im omogućiti nekakav društveni uspon. To je u pozadini ovih upisa faksa koje ti vidiš kao problematične. Ja to vidim kao prednost jer tu volju ljudi možeš vrlo lako iskoristiti tako da kvalitetnom organizacijom i izborom kvota osiguraš da sutra imamo dovoljno ljudi određene struke.

I nije baš da studenti sve to dobivaju na pladnju jer je za financiranje svega toga itekako potreban određeni kućni budžet. To uglavnom rade ili roditelji ili se studenti sami snalaze. Koliko ja vidim, prosječan hrvatski student ne živi baš nekim standardom koji bi opravdao etiketiranje takvog života kao samim zabavljanjem. Jedino ako se neko minimalno normalno funkcioniranje smatra visokim luksuzom. Nezanemariv dio ponekad i radi, a neki rade i stalno, a to su uglavnom poslovi za 20 kn/h. Imam i ja jednoga kolegu koji studira nešto zato što ne zna što bi drugo, no on si sam financira studij (misim na živtone troškove) jer mu roditelji ne mogu. Pored toga studija on radi maksimalno koliko može, radi cijelo ljeto 40h radnim danima, plus preko vikenda dakle maksimalno. Školarina od 5-6000 kuna se čini mala, no kad radiš za 20kn/h to nije baš malo. Taj kolega zna da će za 20-30 godina biti star i neće moći toliko raditi fizičke poslove, pa se trudi nekako osigurati.

Što se samoga smisla financiranja studiranja, ja nikako ne mislim da je toliki problem ako netko to ne vrati direktno društvu, a posebice ako takav netko ne može zbog samih društvenih prilika to vratiti. Tu mislim da se mi totalno razilazimo i ja to gledam totalno idealistički. Ja držim da su fakulteti, znastveni instituti i sl, nešto što je nužno za razvoj naše civilizacije i nešto bez čega teško da će naša civilizacija napredovati. Ne vidim smisao postojanja nekog društva bez mogućnosti kvalitetnog obrazovanja u svim područjima akademskog djelovanja. U IT-u te stvari kao što i sam znaš iz iskustva ta akademija nije toliko izražena, koliko je izražena u drugim područjima kao što je npr. matematika, teorijska fizika i manje više sva ostala područja znanosti. No nezavisno od toga, za svako područje moraš barem negdje u državi imati neke ljude koji se time bave. Evo npr. indologija se ovdje često spominjala kao primjer beskorisnog studija, no zar ne bi bilo apsurd kad se u cijeloj državi ne bi molga naći nijedna osoba koja nešto zna u cijelome području? Treba postojati netko tko se time bavi, a najlogičnije ja da postoje na nekom fakultetu gdje poučavaju, a za to poučavanje moraš imati neki minimum studenata. Indologiju trenutno možeš studirati na FFZG, a tu je kvota oko 20 studenata, i mislim da je to neki minimum. Ljudi se vole sprdati s FFZG-om, no činjenica je on ustvari pokriva jako velik raspon društvenih i humanističkih znanosti koje uglavnom jesu teško zapošljive no to je minimum potreban društvu. Da imamo npr. 500 studenata indologije godišnje to bi već bio problem, no to se rješava kvotama.

Loša iskoristivost društvenog ulaganja u visoko obrazovanja je problem. No ako ti zbog toga praktički onemogućiš studiranje svakome tko nema novca, nećeš ništa postići već onda nećeš imati nikakvu iskoristivost. Ako ti je društvo takvo da je iskoristivost mala, onda je to društvo u velikim problema i time ćeš napraviti još gore i nepoželjnije društvo i praktički se već potpisao kraj društva. Uvijek ima onih koji žele ostati i pomoći društvu. Ovo tvoje: porezni zakon nije na mjestu da one uspjesne posteno oporezuje tako da s njihovim uspjehom i novcem vrate drustvu sto im je drustvo omogucilo. mi je sasvim bizarno. Tu je problem u poreznome zakonu i onda mijenjaš porezni zakon. Ne mjeri se dobit društvu samo porezom. Ti bi sad svakome tko nema novca automatski srezao mogućnost da nekad postane jedan od najuspješnih pojedinaca? Samo oni što su iz bogatih i već uspješnih obitelji mogu postati uspješni pojedinci? Ovo tvoje man is not an island vidim na jedan totalno drugačiji način tj. na puno široj skali. Ovaj standard života i civilizacijske vrijednosti koje uglavnom svi uzimamo zdravo za gotovo (naravno nisu idealne, ali usporedi sa stanjem od prije 100 ili 200 godina) je rezultat  godina napretka i akademskog rada raznih pojedinaca iz raznih dijelova svijeta koji su težili napretkom. Ne svođenjem ljudi samo na ulaganja i novac (povrat preko poreza) ti osiguravaš da ta neka akademija još uvijek postoji i da još uvijek težimo napretku društva.

 - predložiti istu stvar za registraciju automobila, oni koji plaćaju, nek plate za one bez ... proširiti na sve moguće, startrek. .. khm, zapravo to postoji s porezima/kreditima/legalizacija i sl., oni koji nisu uredno plaćali, dobili su oprost 50%... tko bi rek'o, kod nas je to praktički rutina. Tak da ne uzimam tog veta kao nešto primjerno glupasto (kao izumitelja glupaste ideje), čovjek samo gleda i vidi stanje primarno oko politike. Indikativno, samo u croatistanu (nigdje drugdje u svijetu nema takvih primjera, primjeraka..).

- važnije za temu.. ni mene to ne sputava.  -slažem se.

Odlican i vrlo poucan post!

Iskreno, ja ne vidim da se mi ne slazemo, mozda u samo dvije stvari:

- da li je problem sto covjek koji studira, nakon studija otidje trbuhom za kruhom negdje drugdje

- da li je problem sto osoba upise i zavrsi fakultet iskljucivo zbog vislje zarade (uvjetno, naravno)

Uistinu mi je i zanimljivo vidjeti da, kako ti kazes, studenti koje poznajes mahom gledaju na to kao na slijedecu stepenicu u zivotu. Vjerujem ti, i drago mi je zbog toga - ja s druge strane mahom vidim ljude koji na faks idu samo da nesto zavrse. VJerujem da razlicite perspektive imamo jer smo i drugaciji ljudi, pa samim time sebe okruzimo razlicitim ljudima.

Sto se tice one dvije tocke - nije los taj idealisticki pogled, ali sagledaj to iz neke, recimo, manje perspektive. Uzmi za primjer da ti neka korporacija plati skolovanje na npr. Harvardu. Mislis da bi se oni slozili s idejom da se ti skolujes na njihov racun, a onda odes stvarati vrijednost nekoj drugoj korporaciji? Balans svjetske ekonomije lezi u trzisnom natjecanju, i koliko god to bilo lose, na svu srecu trenutno se natjecemo oko znanja. Istina je da bi pametan, sposoban covjek u Hrvatskoj jednostavno trunuo zbog uzasno loseg drzavnog aparata tako da ja odlazak potpuno podrzavam, ali samo iznosim cinjenicu da na taj nacin drzava (=ljudi koji zive na tom teritoriju) ulazu, i gube. Mozda ulaganje i nije samo u novcima za studij, vec u prilikama - dostupnost knjiga, necenzoriranih informacija, profesora, kolegija...

Sto se tice druge tocke - nisam se valjda dobro razjasnio. Problem je ovdje tocno onaj koji ti vidis, u vezi drzavne regulative. Dakle, ako netko ide na fakultet jer ganja veci novac - savrseno posteno. Problem je kad imas dvije osobe, od kojih jedna ima VSS diplomu ekonomije, a druga ima SSS i vise znanja ekonomije nego prva - sto ova prva automatski ima vecu placu.

Dokle sam ja bio u RH, cak i kompletno nevezano za samu diplomu (mogao si biti diplomirani veterinar), imao si pravo na vecu placu jer su kvote u placama odredjene skolovanjem.

Tako da sam bio u situaciji gdje ja i kolega radimo apsolutno identican posao - ali on je placen 1800kn vise jer ima VSS. To je bila privatna firma.

Za vrijeme mojeg vojnog roka, koji sam odradio civilno u zavodu za zaposljavanje (i bas tu upoznao bivsu zenu :-)) - vidio sam apsolutno istu stvar. Dakle, konzultanti/zene koje obavljaju apsolutno identican posao imaju razlike u placama od po 2000 kn i vise, zato jer jedne imaju papir VSS a druge nemaju.

Pritom, biti konzultant na zavodu za zaposljavanje, apsolutno ne trazi ama bas nikakvo znanje iz ekonomije, i opcenito ne trazi nikakvo znanje koje osoba na nekom dvomjescenom tecaju ne moze steci.

To u srzi *jest* problem drzave (ako takve stvari jos uvijek postoje), ali cinjenica je da zbog takvog stanja, ljudi idu linijom manjeg otpora i tipicno ljudski - traze najvise dobiti za *sebe* (NE za zajednicu) uz minimalan napor.

Stvar je u tome sto mnogobrojni programeri, rekao bih, 'zapnu' u toj poziciji. Napredujes do seniora, team leada, mozda arhitekta i to je to, ali osim ako nemas neku sluzbenu edukaciju tesko/nikako neces doci do executive pozicije.

Pozitivna stvar je u tome sto novac koji mozes zaraditi kao high-level radnik je stvarno visok (130-140 K $ godisnje) - dakle mozes si kupiti auto, kucu, putovati gdje zelis i uloziti neki novac sastrane za mirovinu, da li u fond, da li u real estate, ili u sta god.

Negativna je ta sto si doslovce zauvijek radnik, gotovo nikad ne postajes partner u nekoj firmi koja ima dovoljno veliku vrijednost na trzistu (za manje firme, trud se matematicki ne isplati). Dodatna "losina" je u tome sto u sjevernoj americi se ne trazi samo faks, vec i pedigre, odnosno - nije ni priblizno jednako da li si npr. diplomirao na Uqam, Concordiji ili McGillu. Ideja da ovdje studenti pokupe puno znanja nije istinita (zbog svoje pozicije, cesto radim sa studentima) - ali je istina da imaju puno vise opcija. Ovdje je bilo nekoliko skandala sa prestiznim univerzitetima i njihovim tweakanjem ocjena i pragova, sto se najnormalnije radi da bi univerzitet zadrzao kredibilitet i ocjenu na svjetskom trzistu akademije i nastavio dobivati donacije bogatih obitelji koje ga podrzavaju.

Najbitnija stvar koju dobijes iz studija, koliko sam uspio razaznati, jest sansa da stvoris kontakte. Mnogi ljudi na prestiznim univerzitetima imaju za roditelje/rodjake ljude na vrlo visokim pozicijama u velikim firmama (elektrane, banke), i upravo ti kontakti, kad covjek zavrsi studij, garantiraju career path koji te vodi do vlasnicke/partnerske pozicije. Taj career path je vrlo bitan jer je takodjer vise/manje strogo zacrtan - zna se tocno s koje pozicije pocinjes (obicno neka vodstvena) i nakon koliko vremena ces biti promaknut u sto, kako ce ti placa rasti, i tko te u tome mora podrzati. U pitanju je politika, a ne znanje. Ako igras igru i slijedis ono sto su ti zacrtali, ne stvaras si neprijatelje - osoba iz srednje nize klase koja je recimo pohadjala neki prestizni studij, moze bez problema u 10-15 godina postati osoba koja posjeduje privatni helikopter.

Naravno, sve ovo vrijedi za osobe koje uvidjaju tu stvarnost, zbog ce ga je (pazi sad ironije!) vrlo bitno biti pripadnik nekog prestiznog bratstva ili sestrinstva, i partijati s njima non-stop dok istovremeno ganjas studij i zadovoljavas sve kriterije.

Jedina opcija osim ove, za 'financijsku slobodu' - jest pokrenuti svoj biznis (sto je na svu srecu birokratski jednostavno) i onda raditi k'o konjina dok se to ne uhoda. Sve ostalo je na ovom kontinentu tako tranzijentno da se jednostavno ne mozes opustiti i uzivati u zivotu. Kompanije nicu, padaju, ljudi koji ne barataju novcima vec kompanijama i kontaktima ih stvaraju i unistavaju, i sebi stvaraju bogatstvo.

Covjek jednostavno treba stati i to uvidjeti, i pokusati sebe izvuci iz te situacije (koju neki pogresno nazivaju rat race), i onda iskoristiti resurse koje mu drustvo nudi, da bi stvorio nesto od nule.

Malo sam otisao u tangentu (iz skolstva do buducnosti), ali s obzirom da je skolovanje jedna od mogucih slijedecih stepenica za mnoge ljude koji odrastaju - mislim da je vrlo, vrlo bitno zapitati se sto je stepenica nakon skolovanja, i to cak i prije nego se studij upise.

P.S. Za ljude koje ta tematika visoke politike u ogromnim kompanijama interesira, ne mogu dovoljno preporuciti ovu seriju blog postova (koji takodjer postoje kao e-knjiga): http://www.ribbonfarm.com/2009/10/07/the-gervais-principle-or-the-office-according-to-the-office/

Ako ste gledali serijal "The Office", odlicno. Ako niste - nije bitno. Materijala za citanje ima koliko hoces, ali doslovce *savrseno* obradjuje psiholosku stranu rada u sjevernoj americi, i za osobu koja moze progutati sve ovo i prihvatiti da je to stanje stvari - nudi odredjenu dozu oslobodjenja i par putanja prema izlasku iz te situacije.

O, ja znam slučaj gdje u jednoj našoj državnoj firmi / agenciji su zaposlili kemičara na poziciju računalnog arhitekta. Imao je apsolutno sve uvjete zadovoljene - to što su ti uvjeti bili diploma VII stupnja, državni ispit i slične gluposti  - to je drugi par rukava. Projekt zbog kojeg je zapolen nije - pazi sad šoka - nikada isporučen.

Isto tako znam da se u jednoj drugoj našoj državnoj firmi / agenciji ženska zaposlila na mjesto starijeg programera - ona je doduše imala dipomu tehničkog fakulteta, ali nije imala jedan dan rada u struci (mislim da je do tada radila u marketingu ili HR ili takvoj nekoj gluposti) - pola godine bila na poslu gdje je kao ulazila u problematiku (faking mobilna aplikacija koja ima tri gumba i radi tri poziva na servis) -> ostala trudna -> čuvanje trudnoće -> porodiljni -> ponovno ostala u drugom stanju.

Vjeruj mi, em sam se nasluša priča em sam doživio nešto i na vlastitoj koži (jer sam u nekom obliku imao doticaja sa našim velebnim doktrorima znanosti na državnim jaslama) - to je... Da mi netko drugi priča, ne bi mu vjerovao.

Pa problem je upravo to što je bio privatan i onda je gurnut državi na financiranje, a to opradvanost tog financiranja je upitna. Pogledaj 2. link i na njemu linkove i tu imaš dokument sa puno grafova koji detaljno objašnjava što je problematično:

http://vinkovic.org/Projects/MindExercises/images/ocitovanje-u-internetsko-savjetovanje-sveuciliste-sjever.pdf

 S druge pak strane, ZG Sveučilište lagano hebe FOI koji je u Varaždinu i oni bi se htjeli odcjepiti, a to nikako Sveučilištu ne paše (FOI je, barem u moje vrijeme bio, najbolje rangirani fakultet unutar Sveučilišta sa jako "zanimljivim" projektima).

Efektivno, situacija je bila ovakva - nemamo za studensku menzu u VŽu. Imamo za 101 film, časopis i slična sranja za studente u Zagrebu.

Ja za to Sveučilište sjever znam od tamo 2008. ili 2009. kada se prvi puta na FOI-u to spominjalo. I grad Varaždin i županija i fakultet su barem tada imali namjeru napraviti čuda - studenski kampus, tehnološki park, objedinjene zgrade svih fakulteta (ala američki stil sveučilišta / fakulteta), zabavni sadržaji za studente (pr. kino) i još sto čuda.

Ima tu i druga strana medalje koja je, vjerovao ili ne, financijska.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/snimila-vozaca-cammea-koji-je-zaspao-tijekom-voznje-vozac-dobio-otkaz-ona-zavrsila-kod-psihijatra/929157.aspx

Čitam komentare ispod ove vijesti i ne mogu vjerovati kakve odvratne komentare likovi pišu o ovoj ženi. I to komplentno nezasluženo jer je s pravom digla paniku zbog toga što je vozač zaspao tijekom vožnje. I to im je toliko problematično jer je prvo pomislila da je nadrogiran jer je eto on samo malo prispavao tijekom upravljanja automobilom. Ono nije da i najmanji gubitak koncentracije može rezultarti vrlo teško nesrećom s poginulima.

No da je u trenutku u kojem se prispavalo skrenuo na pješački i pokosio nekog od od bližnjih ovih što pljuju po ženi i nazivaju je ljudskim govnom, onda bi im cijeli svijet bio kriv jer nitko to prije nije prijavio? Ali to pokazuje kognitivne (ne)spobosbnosti prosječnog komentatora hrvatskih web portala.

 Tjeraju vozače da voze po 12h ili čak i više svaki dan, nije ni čudno da je lik umoran. Da se država uhvati u koštac s Cammeom i ostalim većim igračima, nebitno bio to Konzum, neki sekjuriti koji isto iskorištavaju svoje zaštitare i tu napravi reda, situacija bi bila puno bolja.

Vozač se bojao za svoj posao pa nije htio nešto reći jer bi tako i tako zbog toga dobio otkaz, a ovi iz Cammea i sličnih kompanija znaju da lako mogu nadomjestiti čovjeka pa im to i nije neki problem ako nekome daju otkaz. Ovome nisu ni dali otkaz, a već imaju novoga s burze. I tako stalno.

A gledaju da im vozači voze što više da imaju što manje vozača i što veći profit. Piše da radi 8h u knjižici (aplikaciji ili gdje već), a zapravo rade puno puno duže.

Ovo nije točno. Još je u (staro) Atenskom društvu običaj bio da porez plaćaju isključivo bogati koji su dobrovoljno plaćali čak i više od propisanog jer je to bilo IN - statusni simbol. Društvo je smatralo da siromasi nemaju obvezu plaćanja državi (u redovnim okolnostima). Taj običaj nazova se Liturgijom i zahvaćala je najbogatije muškarce.

Liturgija (pojam) se danas koristi u sekularnom smislu slavljenja (kršćanskog) nekog božanstva unutar određene religijske grupe. Doslovni prijevod bio bi državna - javna služba ili djelo ljudi, a dolazi iz gore spomenutog običaja gdje su bogati plaćali Liturgiju - neki javni događaj (drama, komedija), slavlje božanstva (dionizije - slavlje boga Dioniza), no čak i olimpijske i pithijske igre - recimo "sponzorirali" bi štafetu, atenski trkači tim itd.

Još postoji i trijerarhija - isprva komandandt trireme, u Ateni je imalo značenje i sponzor trireme, ajmo reći vojni oblik liturgije (ako bi ono gore bio civilni).

Kasnije (oko 400bc) je uvedena i Proeisphora, (doslovce - porez na nekretnine unaprijed) gdje bi manji broj "tajkuna" platio cijelokupan porez i kasnije bi od ostalih "bogataša" sakupljali koliko uspiju. Razlog tomu je što bi se porez skupljao predugo u vrijeme neke krize/rata.

Dakle od početaka je društvu poznat progresivan porez čak u toj mjeri da siromašni nisu uopće bili dužni plaćati porez. Slično je bilo u Rimskoj republici kada su porezi također bili progresivni (kojeg opet nisu svi bili dužni plaćati). Tek je August uveo 1% poreza - glavarine.

 Evo baš o tome pišu na Index-u kako se zapravo radi u Cammeu.

@Pero Dinamit

Pa, ovi iz Cammea vele da to stresan posao sam po sebi, te da se vozači koji su otišli u glavnom pijanci i nadrogirani....

Nego, dobro došli u hrvatski kapitalizam.

Tak' su se i meni osobno, puno vozača Cammea, žalili na uvjete kod njih sa kojim sam divanio.

Nego, treba spomenuti da je vlasnik i njegov sin, također, veliki vjernici, te da svaki taxi-automobili ima krunicu i sliku Majke Božje.

Zakaj to nitko ne spomene, to je "jako bitno".

Popovi, biskupi jako vole takve vjernike koji se ne srame pokazati svoju vjeru, kao i Zdravko Mamić, veliki vjernik, te veliki Hrvat.

Eto, nažalost imamo mafijašku bagru najveću koja grebe malog čovjeka,  a država ga nemre zaštititi....

Kaj očekivati od države kojoj se dilaju državne i službene tajne ispred nosa, te koja ne zna tko iznosi povjerljiv dokumente....

Ah, i onda još netko ide glasati za takve mafijaške elite, te ih gleda svaki dan u vijestima....

@AA-d00d

Nije, frende, tako im je Gazda rekao, čak se time i javno hvalio.

Mada je on privatno daleko od biblijskih priča.

Al' nije novost da su najveći vjernici i najveći licemjeri.

@Pero Dinamit

Frende, ma slažem sa tobom, bio sam samo ironičan, ne vjerujem ja ništa toj bagri na vlasti, odnosno toj mafiji koja je dobro umrežena.

Lako za SSS, neki od njih imaju kupljenu i osnovnu školu. Kad smo to komentirali prije nekoliko mjeseci, pitao sam se mogu li pasti niže od toga. Očito mogu.