Što se događa s našim društvom?

Zar je potrebno citati detaljan opis scene gdje djevojcica gleda kako odrastao covjek brutalno siluje djecaka i na kraju obrise govno s ku*ca da bi se raspravljalo o pedofiliji ili nasilju u obitelji?

Da li to znači da je kod desničara oduvijek normalna?! Zbog čega ti nije normalno da se o pedofiliji obrazuju ljudi? Misliš da zbog toga što se o tome ne govori na nedjeljnim misama? Crkvi nije u interesu da o tome govori, zato o pedofiliji i nećeš čuti na nedjeljnim misama. BTW, znaš li koliko djece bude zlostavljano a ne smije to da prijavi jer ne zna kome i kako jer ih tome nitko nije podučio?!

Cijela priča oko ove knjige je toliko izvučena iz konteksta da je to već gnjusno. A ovaj video nije ništa drugo nego sramota jednog novinara koji sjeckanjem citata predstavlja knjigu kao tešku pornografiju.

Ferićeva knjiga nije ništa drugačija od ostalih knjiga koja se danas nazivaju klasicima. Zašto se digla tolika buka oko nje? Zato što je napisana u današnje doba a ne prije 100 godina. 

Književnost je oduvijek bila tu da razbija tabu teme, šokira, budi osjećaje, rasprave i potiče na čitanje. 

Naša kompletna lista lektire kad bi se išla secirati dio po dio mogla bi biti predmet rasprave. 

Od već spomenutog Novaka sa pričama socijale, Emo Poa koji mačkama kopa oči, preko Madam Bovary, Kiklopa, Oscara Wildea koji je bio posebna ptičica pa sve do Paula Verlainea koji piše ljubavne pjesme svom ljubavniku Arthuru Rimbaudu. Sve njih imamo u lektiri. Svi oni imaju čak i "šokantnije" citate od Ferićevih.

Ako ćemo ići logikom da knjige u osmom razredu još uvijek trebaju biti "dječje" zabranimo onda i Shakespearea. Mrtvi ljubavnici od kojih Julija ima TRINAEST godina sigurno nisu primjereni. 

Uzmimo za primjer Therese Raquin, roman je prije 150 godina bila čista pornografija, zabranjivana u mnogim zemljama, a Zola je bio osuđivan i nazivan nemoralnim. Danas je Zola jedan od cjenjenih pisaca i njegova djela su obavezna lektira. OBAVEZNE ne preporučene. I tu dolazimo do cake zašto je ova cijela rasprava besmislena. Ferićeva knjiga je uvrštena u preporučenu lektiru, što znači knjige koje se preporučuju mladima te dobi. Zašto? Pa zato jer je godinama jedna od najposuđivanijih knjiga u klinaca koji idu u osmi razred a uvijek se na popis stavlja barem jedna ili dvije knjige koje klinci vole da bi se lektira učinila popularnijom.

Da li Ferić zaslužuje ući u obaveznu lektiru -  vjerojatno ne, jer postoje bolji pisci koji bi prije trebali biti na toj listi, ali nema ništa loše u tome da bude na preporučenoj listi.

Da, knjiga govori o ljubavi, seksu, samozadovoljavanju, depresiji i svim ostalim čudesima koja su čim se vežu s školarcima odraslima veliki tabu. Ali zaboravljate jednu stvar. Osmaši su pubertetlije kojima se sve te stvari događaju, koji te stvari žive i koji žele čitati takve knjige.

A ovakvim prepucavanjima knjizi samo dižete status i ti isti pubertetlije će je s još većim guštom uzeti u ruke...što dugoročno gledano možda i nije loše. Možda se iz ovolike buke rodi koji ljubitelj knjiga koji će nastaviti čitati i nakon škole i obavezne lektire. 

 Ja sam od Novaka imala noćne more, nama je došao u petom osnovne nakon ptičica, leptirića, Koka i ostalih lijepih priča. Malo je reći da smo bili šokirani. I danas bi radije bi da me netko natjera da 24 sata gledam ove naše klaune iz sabora kako se prepucavaju nego čitala ponovno tu knjigu.

Meni je Zola isto prvi pao na pamet kod ovih debilnih priča o Feriću. Od njega sam kao obaveznu lektiru morao pročitati Žerminal i Nanu. Moj prvi susret s naturalizmom. I do tada sam puno čitao, ali uglavnom lakše stvari i beletristiku, posebno SF i krimiće (Agatha Christie, Raymond Chandler, AC Doyle) i onda kad te ovako prisile da pročitaš nešto što ne bi sam izabrao shvatiš da ti se otvara jedan posve novi svijet. Da se pisati može na posve drugi način, da nije stvar samo u stilu nego i u opisu svijeta. 

Nakon Zole shvatiš da su svi literarni likovi koje si do tada kao klinac obožavao zapravo plošni, karikature, a ne ljudi. I malo si fasciniran grotesknošću, ali isto tako i njihovom ljudskošću.

Naravno, uvale ti i ono što ti se nikad ne primi, primjerice Prousta i njegov Combray gdje nema ni jebanja u guzicu, ni kurvi s velikim boginjama i sifilisom, ni raspadajućih leševa u mrtvačnicama, a svejedno se moraš puškom tjerati da okreneš novu stranicu i pročitaš. Barem ja.

 Zolu sam u srednjoj nekako preskočila, čini mi se da sam uzela Crveno i Crno od Stendhala tad, a Zolu sam čitala prije par godina.

Proust mi je u rangu Krleže sa Filipom Latinoviczem. Za oboje mi je trebalo sto godina da pročitam, ne znam tko me više udavio. Jel Krleža sa dvadeset stranica opisa vrata i hladne kvake ili Proust sa njgovim spavanjem i položajima.

Meni je lektira zapravo išla jako na živce, čitala sam ju jer sam morala, masu stvari sam prepisala. Vjerojatno zato što je velika većina lektire zapravo povijesne tematike a povijest i ja se otvoreno mrzimo.  Meni se čitao S. King a ne Božanstvena komedija. Tek kad više nisam morala čitati sam zapravo počela čitati s guštom.

 Kolega nj0fra, stanovnici ovog čudnovatog planeta (oni ga zovu Zemlja) imaju potrebu dočarati vlastite/tuđe emocije/vještine/iskustva drugima te su to činili i čine putem različitih medija. Dio tih aktivnosti odlučili su nazvati umjetnost. Umjetnost ne bježi od činjenice da je umjetna (stvorena od strane ljudi), no teži prirodnom/autentičnom. Da bi bila što bliža prirodnom, umjetnost cilja na poticanje emocionalnog odgovora kod onoga tko ju konzumira. Na neki način, iako to nije jedini uvjet, umjetnost je ''bolja'' ako je emocionalni odgovor onoga tko ju konzumira što bliži onome što je bila namjera umjetnika. U slučaju umjetničkih književnih djela, ako autor npr. želi dočarati svu lepezu traumatičnog emocionalnog iskustva pri svjedočanstvu seksualnog zlostavljanja, malo je vjerojatno da će to postići rečenicom tipa ''djevojčica je gledala kako se dječaku događa nešto jako ružno''. 

Samo glede Zagorke: ako si je čitala, sve pet. Po njoj svisoka kenjaju obično oni koji nikada nisu ni otvorili bilo koju njenu knjigu. 

Osobno osjećam da je pak grofa Juricu Meška modelirala baš po meni... (no homo!)

no, kad smo već kod zagorke, evo ti još jedna muška preporuka

čisto da imaš duži popis

teško je sad reći zašto su mi bile tako dobre, prošlo je već ohoho vremena i možda je to malo i onako nostalgično

ali znam da sam ih doslovce gutao, nakon gordane (mislim da je imala 12 knjiga) izgledao sam ko zombi

Pravi muškarac ima ljubavni tepih na prsima.

neandertalci (ni)jedni... moderna vremena = metrosexual .. istina, nije više mačo, al dlake su out (dozvoljena je samo bradica star tri dana, bradpitu).

 Svojedobno su bile jako popularne ženske sa dlakavim nogama. Legende su se ispredale oko njih. To su bile ženske, a ne ove današnje obrijanke.

 sumnjam da ti je sexy kad netko ima odvratne dlake po prsima ili kad je jako dlakav 

Ja kad se skinem na plaži lokalni veterinar me upuca s puškom za uspavljivanje...

 Ne znam što su za tvoj pojam odvratne dlake i jako dlakavi muškarci. Ali u svakom slučaju meni dlake ne smetaju ni malo, normalno da ekstremni slučajevi poput ovog koji je na yt klipu kolege Boxera izgledaju čudno i ne mogu reć da mi je to sexy, ali da mi je partner tako dlakav nebi mi to predstavljalo neki problem. Ne zamaram se takvim sitnicama.  

  Molim lokaciju plaže na kojoj se ovo ljeto skidaš