Smisao tog posta je bio da čak i u zemljama gdje je sigurna starost zajamčena kao u Norveškoj, radio ne radio, ljudi opet rade.
Dakle, ideja da bi netko radio sjedio doma za 250 eura i vrtio palčeve ili išao u kladaru, premda može raditi i zaraditi još 250 (ili 2550, ili 25550) eura ne stoji.
Oni kojima je dosta životarenje sa 250 eura ili 3300 kuna, o kojoj god cifri da se radi, neka slobodno životare, ne bi ih želio u svojoj firmi, ali im ne želim skapavanje i kopanje po kontejnerima.
Da sam 100% za dohodak nigdje ne pišu konkretne brojke o prihodima, čime je nemoguće predviđati išta, iz čega proizlazi da je i nemoguće predviđati kada bi Država bila sposobna provesti sam OD.
Znači ja razmišljam da je vrijeme i novac potreban za uvođenje OD bolje potrošiti na usavršavanje sustava, koji po uzoru na Norvešku može funkcionirati ako se uvede odgovornije poslovanje Države, s našim plusom da imamo i neke resurse koji bi nam generirali i veću vrijednost.
E sad, ja govorim da trenutačno nije moguće to osigurati, pa opravdano tražim od podnositelja zahtijeva da opravda troškovnik, dok mi ti spominješ ekonomiju koja najvjerojatnije ima najbliže uvijete potrebnih za uvođenje OD, dok pored tih već odličnih temelja, (što je ogroman faktor) ima i dodatak nafte koji je specifičan za Norvešku u usporedbi sa Austrijom npr. jer Austrija nema nafte.
Znači ne samo da je ekonomski sustav zdraviji, već je i populacija zdravija mentalitetno.
theDream je spomenuo opravdanost davanja novca onima kojima nij potreban, ja na to nadodajem da zbog toga što naš sustav nije na razini Norveške (bilo obrazovni, bilo radnički, politički, civilizacijski, zdravstveni) nije razumljivo bacati novce koji su nam prijeko potrebni jer nemamo dovoljno ni za obrazovanje kao (jednog od) temelja ljudskih prava, na one kojima OD nije ciljano potreban.
Možda je svo moje mišljenje previše subjektivno, zbog uvjerenja da je to bacanje biserja pred svinje, jer se ne možemo usporediti sa Norveškom koja od 45-e ima konstantan napredak u svim segmentima društva.
EDIT:
Ne znam je li bila slična anketa igdje no ti si dio redakcije koja ima publiku, (doduše to ti nije tema časopisa no, rasprave radi) postavi anketu sa pitanjem:
"Da li bi radije prihvatio bilo kakav posao u državnoj službi ili tražio višestruko bolje plaćeni posao u privatnika"
Kako sam siguran da bi velika većina prihvatila državni posao, ma koliko mala plaća bila (jer je sjedit u šalteru sa kolektivnim ugovorom valjda san), govori o kolika je razina povjeranja u radni sustav.
Možda je to privid, ali vani se ismijavaju od birokrata, u nas je to ideal. Kod nas lopovi ne kradu u privatnim firmama i bankama, nego kradu od Države, jer naši ljudi nisu naučili da treba raditi nego da je pljačka Gospodarske Komore manji zločin od oružane pljačke, sa dakako manjom kaznom.
U krosreferenciranju sa Norveškom sigurno bi zapazili manjak ćirilićnih problema, manjak izbijenih očiju jer si u Pisarovini (ili bilo gdje) rekao da cuclaš viršlu, manjak Gospodarko Umjetničkih Komora sa boljim postavom od ekvivalentnog muzeja, manjak Sanadera, manjak utjecanja države na propadanje privatnih firmi, manjak brodogradilišta gubitaša te višak u svemu što je dobro, počevši od Željeznica npr.
Da li će 250€ rješiti te probleme? Ili nam je to jedino rješenje koje imamo da ne crknemo od gladi?
Ne znam što je gore.



