Što se događa s našim društvom?

 A nije baš sve crno bijelo. Nekako u isto doba, kad je Tesla finiširao hidroelektranu na Nijagari, završavala se hidroelektrana i infrastruktura
(izmjenične) strujne mreže na Krki! Završena je tako kao prva u Europi i ostatku svijeta mimo USA. 
Šibenik je tako postao jedan od PRVIH gradova u svijetu sa električnom rasvjetom i strujom po domovima,
prije Londona, Pariza, Tokija... Zanimljivo je da direktno Tesla nije imao utjecaja na to, nego su tadašnji gradonačelnik
i njegov sin Ante i marko Šupuka dogovorili projekat sa inžinjerom Vjekoslavom pl. Meichsnerom. Odmah su složili
napredni višefazni izmjenični sistem, doduše na 110V.

 Hehe a selendre poput Rima, Beča, Pariza, Moskve, i da ne nabrajam, CIJELOG SVIJETA, zjakale su u mraku uz sporadičnu uljanicu ili plinsku lampu u pokojoj ulici ;)

120 godina kasnije, eto mi na zapećku, čudimo se ofarbanom plaštu gipsanog kipa kao pleme južnoameričkih indijanaca baterijskoj lampi.

100% će pisati da je Gospa porijeklom iz Hrvatske republike Herceg Bosne i da preferira HDZ

Samo ne znam dal joj je to ispričala prije nego joj je odobrila gradnju hotela ili poslije 

Kojih 30, nismo mi te sreće...40 najmanje 

Mit ili istina. Mada ovo za studentice ne vjerujem, mislim da je ipak u pitanju nešto poput našeg Indexa.

Strateške igre su napredna verzija šaha.

Definitivno ima utjecaja na moždane vijuge, ali pitanje je u kolikoj mjesri i na koje sposobnosti.

Bilo bi super da su uzeli nekoga tko zna složiti Rubikovu kocku i dali mu da igra Starcraft te onda mjerili koliko mu treba da složi kocku. 

Gledajuci malo kakvih sve stranaka ima u Hrvatskoj osim onih sveprisutnih u medijima:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_politi%C4%8Dkih_stranaka_u_Hrvatskoj

Dosao sam do zakljucka da Hrvatskoj fali jedna stranka koja bi se zalagala za socijalisticko uredenje drustva naspram ovog danasnjeg kapitalizma.
Kad kazem socijalisticko uredenje drustva onda bas na to i mislim, ne na kapitalizam u kojem postoje nekakva socijalna prava koja se neprestano smanjuju.

Fali nam stranka koja bi se temeljila na Marksizmu, dakle fali nam Komunisticka partija koja bi djelovala u skladu sa filozofijom Marksizma (prvenstveno socijalizma) ali i danasnjih opceprihvacenih vrijednosti, sloboda (tu ne mislim da "slobodno trziste" kao proizvod kapitalizma) i ljudskih prava.

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/203219/Marksizam-se-opet-vraca.html

Nikakve.

Točno.

Pa i SDSS (Pupovac) je isto socijalistička stranka kao i SRP, ali je i nacionalna stranka srpske manjine, što joj sigurno ne pomaže na domaćoj političkoj sceni.

 Dobro, ja ne znam kako se slaže Rubikova kocka (ja ju inače rastavim i presložim) pa možda nije najbolji primjer, ali zasigurno se može naći neki pokazatelj.

Po meni, tu najviše profitira riješavanje logičkih zadataka.

zasto ne? puno ljudi govori kako im je zivot bio bolji u socijalizmu nego sto je to danas.

Ma SRP i slicne stranke su tolko smjesne  da ne znam tko bi normalan glasao za njih? Oni imaju veze sa socijalizmom isto kolko i SDP dakle -  nista. Osim sto bi od drzave i svih nas napravili socijalne slucajeve.

Kad ih gledas imas tocno osjecaj da takve stranke i dodu na vlast npr. taj SRP nebi proveli bas nista, nikakve socijalisticke reforme, nikakva promjena sustava nego gledaju samo da se sto prije negdje uhljebe.

Kad spominjem komunisticku/socijalisticku stranku, (kako kome pase, iako nije to dvoje isto) mislim bas na stranku koja bi po osvajanju vlasti pocela prave socijalisticke reforme sustava, ove postojece stranke koje se vole "kititi" nazivom "socijalisticke" to nebi sigurno napravile.

Det vot hi sed.

Osim toga, jedno je ideologija koja nekome može biti simpatična, a drugo je konkretni program i aktivizam stranke. I sam kažeš da ti je SRP smiješan. To je okupljalište starije ekipe, intelektualaca koji nemaju baš veze ni sa stvarnim ljudima ni sa stvarnim problemima. 

Svaka stranka treba svog bandića, ako želi biti uspješma.

još malo o mom gornjem postu...
Kaže taj moj zemo, znali su ih ljudi tad, dok su još imali zajedničke performanse, vidjeti
dok u župi uvježbavaju u što će gledati i nakon koje riječi molitve će simultano kleknuti, pop
bi radio smotru, mahao pred njima da se uvježbaju da ih ne ometaju ljudi,

no jasno, nitko u selu odavno nije lud da o tome priča javno i razbija vlastiti tanjur iz kojeg jede.
Svi imaju neki cimer fraj, neki uvoz kipića, svijeća i krunica iz kine i slično.
Postoje i među njima nekakvi klanovi, zna se čija obitelj radi što, ali zaboravio sam ta imena.
Inače, navodno im se ljetos smanjio broj hodočasnika jer su se genijalci iz Čitluka sjetili ovo
proljeće uvesti vinjete za lokalni makadam. No sad će ofarbani kipić popraviti u posezoni.
Btw. jeste li kad gledali "vidjelice"?
Bleje u nebo, u strop, uvijek u prazno, da im nebi pogled ometali ljudi,
jer to bi bio problem, skontali bi da ne gledaju u ništa,
tj. svak na svoju stranu i pogled bi im pratio ljude a to je u suprotnosti jelte sa teorijom
koju su isfurali da one transcedentalno odu nekud u raj i tamo vide gospu
a samo im je kao tijelo "na zemlji". Tako onda znaju blejat skroz u vis,
pa kad čovjek to vidi nije mu jasno, gospa si mora pod noge gledati
a ove pričaju sa njenim stopalima. S donje strane.

 Ma ljudi ne pričaju o socijalizmu, nego o tome da su onda dizali kredite koje je pojela inflacija pa nisu vraćali ništa.
Dakle brkaju socijalizam i vrijeme u jugi, kad su mogli muljati:) Također, muljalo se i u listama čekanja za stanove.
Jasno da oni kojima su poklonili u poduzeću dobar stan, lijepo misle o "socijalizmu".
Jest, dobra je stvar bila da smo donekle bili samodostatni, nije se trošilo toliko vanjskog tuđeg kredita, ali i to je ljudima u krivom sjećanju.
Ja znam da smo imali po 4 sata dnevno redukcija struje (svugdje!). Kad je bilo, napon je bio tako nizak, da se TV nije mogao upaliti, a frižideri crkavali. 
Ranom zorom se ustajalo da se kupi KRUH za koji se stajalo u redovima, mlijeka bi nestalo već nakon pola sata u dućanu, 
kava, banane i čokolada su bile nemogući za nabavku pa se jelo
šećerne table kad je bilo, i pilo bijelu kavu. Meso se nabavljalo tako da bi se našlo nekog na selu kojem bi se otišlo doslovno
sam zaklati svinju i sve te krvave komade u autu se nosilo doma u škrinje. Tko je radio u većem SOUR-u,
sindikat bi nabavio nekakvu polovicu za jeftine pare, pa se onda to trančiralo cvrčalo mast, čvarke i kobasice. U stanu u Zagrebu, Osijeku i sl.
Za aute je bila kombinacija vožnje par-nepar, sa bonovima za benzin.

Bonove još negdje imam od oca kao uspomenu. Dobijalo se oko 25 litara mjesečno.
To sadašnji suv-ovi spiskaju za 150 kilometara. S time da je bilo malo ljudi tada koji su si mogli priuštiti išta skuplje od današnjih
5000 eura. jugić je koštao u današnjem novcu nekih 3000€ i mogao se otplatiti na x rata.
Dajte danas takav "socijalizam" pa bila bi opća buna!
Danas kukaju ljudi da su sirotinja, a imaju smartphoneove, ratu za telekom usluge 1000kn i
troše svaki tjedan na kave i šoping centre minuse na karticama.
Auto od 10 000 eura je dno dna za domaći ukus. Nema krpanja robe ni odjeće.
Renoviranje stanova i zamjena demode namještaja je obavezna. Sramota ne ići na maturalni.

Moj grandpa je u tom socijalizmu napravio tri kuće bez kredita (1x centar Šibenika, 2 na periferiji sa ogromnim vinogradima), sa tri razreda osnovne škole valjda, i tri posla koja je radio (vozač kamiona, električar, varioc). *ebeni genijalac ako mene pitaš, iz današnje perspektive.

Nije radio u nikakvom megalomanskom (S)OUR-u koji bi mu dao stan na korištenje, kasnije nakon neke siće i u trajno vlasništvo, dapače životna priča mu je prilično filmska (preživio Jasenovac itd.). Bajka koju često danas slušamo u kombinaciji rada i jednog humanog međuodnosa različitih grupacija ljudi u to vrijeme je bila praktički nevjerojatna, govorim o 50-tim godinama 20-tog stoljeća, posebno u Dalmaciji, a vjerujem i u ostatku zemlje (YU).

Nikome nije padalo na pamet prvenstveno naplatiti (unovčiti) neku uslugu, bar ne u ovoj priči, nego čista robna razmjena, usluga - za drugu uslugu, prijevoz cementa, sića u novcu, ogroman dio u građevinskom materijalu itd. Ja kad to slušam danas, to mi je toliko nezamislivo za jednu urbanu sredinu, gdje praktički povećalom moraš tražiti nekoga da ti oko auta, kompa, struje doma nešto pomogne, a kamoli da krene kopati dan noć vinograd s tobom - ili graditi kuću, bez naknade osim hrane, pića i tog mitskog druženja. Ispada da se prehranjivao od tog manjeg dijela plaća koje je na ruke dobivao, a sve ostalo je završavalo u nekretninama, bez lipe kredita.

Mislim, prvi put kad sam to slušao, smijao sam se jer je generacijski jaz ipak prisutan i bilo mi je smiješno, drugi put sam donekle razumio - i činilo mi se upravo kao banč af bulšit i nešto nestvarno. Danas osobno, dao bi sve iz tog jednog humanijeg pogleda na međuljudske odnose i prijateljstvo, da sam i ja tada živio.

Održavati prijateljstvo 60,70g., to je jednostavno čudo. A on ih ima, i imao ih je (većina danas pokojnici), pola Šibenika. Dovoljno je bilo reći ime i prezime, znali bi o kome se radi. U poz. smislu naravno. No da ne zvuči previše kao soap-opera na  račun mog 82-godišnjaka, čisto jedan throwback friday moment..

U nekim stvarima, mislim da je socijalizam bio zaslužan da se ljudi ipak više drže zajedno, bez gledanja tko je tko, što je tko i kako će drugoga namagarčit (bez uopće ikakve dileme naravno - da je uvijek budaletina bilo i biti će).