Što se događa s našim društvom?

To je zato što se u nas lako brkaju pojmovi programer i softverski inženjer. To nije isto, razlika je vrlo bitna. Nadalje, Algebra i fakulteti nisu isti. Niti približno. Opet vezano za ovo gore. Ne, nisu u potpunosti jednaki, niti po rezultatu ni mogućnostima. Nije ni Vern fakultet na razini FER-a, kao ni Visoka škola za... Zato se i zove visoka škola. Moraš znati razliku i što očekivati, jer ne trebaš istu razinu znanja i sposobnosti za dizajnirati klasterski sustav i iskodirati web blog. Tu postoje bitne razlike.

Inače, u jednome se ne slažem s Bukvom: čak ni završavanje fakulteta, čak ni smjera koji podrazumijeva znanje razvoja softvera, ne garantira i neko korisno znanje. Naime, čak ni student s ocjenama 5.0 ne mora znati (iako je veća vjerojatnost da hoće) ništa korisno. Ono što ćeš na fakultetu naučiti, ako se potrudiš, je brzo učiti, snalaziti se i dobit ćeš temelje u znanju da na spomen genetskih algoritama, fourierovog reda, pathfindinga, stabala, floata i booleana i sl. ne buljiš u prazno.

Uz fakultet potrebno je učiti barem upola još toliko samostalno. Jezike, frejmvorke, okoline, ali ne samo k'o fah idiot kodiranje, nego sve. Ne zato što ćeš baš s tim frejmvorkom nešto raditi i zaraditi, nego zato što ćeš naučiti kako raditi s tim stvarima, kako te stvari rade, gdje su problemi i sl. Jedna velika prednost struke je što za edukaciju ne trebaš skupe strojeve i tvorničke hale ili pet stotina ljudi ili leševa za vježbu, već je dovoljno imati vezu na net (poželjno flat) i volju. Internet je jeftin, a na njemu je znanje MIT-a, Stanforda i sličnih besplatno dostupno.

Problem imaju liječnici bez prakse, piloti bez sati leta, profesori povijesti bez stažiranja, čak i lektori bez angažmana (danas su mnogi nepismeni i u medijima, nije ih sram i to im je okej)... ICT-u je lako.

Nadovezao bih se malo na ovo... Osnovna znanja su OK i potrebna. Tu nema neke prevelike diskusije. U svakom slučaju vrijedi ona da je "matematika kraljica svih znanosti".

Problem je u tome što ogroman postotak studenata (i onih kojima su isti okruženi) vjeruje kako je to dovoljno. Što naravno ne može biti dalje od istine.

Radi se o tome da treba znati gdje podvući crtu. Uzmimo npr. moju tvrtku kao (samo jedan) "ekstreman" primjer. Koliko ljudi može podignuti ruku i reći da ima iskustva s npr. low level NFC-om? Meni doista ne treba netko s papriom; a da tek za npr. 1 godinu može naučiti posao. Sorry, posao ide onome tko može krenuti raditi sutra, a da ja kroz 2 tjedna vidim prve rezultate (koliko god maleni oni bili). I to je realnost koja će, kako vrijeme ide, biti sve izraženija i izraženija.

ICT tu nije iznimka.

P.S.

Znam točno što slijedi - "A kako ću ja dob't tu praksu?". Well, welcome to the beautiful world of Internship. Već su se počeli pokazivati pomaci u tom smjeru. Trenutno to forsira država sa svojim (lošim) modelima, ali kroz koju godinu će se to spustiti i do privatnog sektora. I to je dobro.

Godina dana = ne shvatiti doslovno. Išlo je u smjeru: nebitno je koliko je ako je dulje od onoga što se očekuje.

Ali kad smo već na brojkama... U nekim ICT granama nove generacije ne žive više ni 6 mjeseci, nego se to već odavno smanjilo na 2-3 mjeseca. Tu i tamo je još i kraće od toga. A ono što u regiji tek dolazi je to da će male, dinamične startup tvrtke koje su in line sa tehnologijom početi grickati velike, a trome tvrtke.

OK - nismo još na toj razini, ali silne frustracije će se prije ili kasnije doseći točku pucanja. A to će direktno utjecati na štošta. Jedna od prvih stvari je svakako i način edukacije "mladih snaga".

Misliš na sve silne startupe? Ne, nažalost, uvjeren sam da nemaju puno šanse nagristi ozbiljni poslovni sektor velikih firmi, jer jednostavno nemaju manpower i organizaciju. Veni, vidi.

Što se tiče života, na što misliš s tim novim generacijama?

Mislim da je najveći problem umišljeno znanje i izbacivanje smeća, razlog zbog kojeg mnogi mali propadaju vrlo brzo nakon početnog hypea.

Izbacivanje smeća? Iskreno, nisam primjetio da se to radi. Možda ti imaš drugačija saznanja? Ako i je tako, to nije nešto što se sutra ne može ukloniti iz jednadžbe. Već je i najjednostavniji NDA sam po sebi dovoljno snažan ugovor da pokrije puno, puno toga. Umišljeno znanje - slažem se da to je problem. Ali ne pate isključivo male tvrtke od tog problema. A ako to postoji kod velikih tvrtki šteta će na kraju dana u pravilu biti značajno gora.

Generacije hardvera i softvera općenito. Recimo, znam za jednu tvrtku kojoj se nove verzije najvažnijih razvojnih alata mijenjaju praktički svakih mjesec dana. Nemaju luksuz ne popratiti to. Iz vrlo jednostavnog razloga što drže dobru poziciju na svjetskom tržištu i ako stanu konkurencija će ih u vrlo kratkom vremenu dostići.

To je također još jedna stvar koje mnoge naše tvrtke tek trebaju shvatiti. Pogotovo ako pričamo o ICT sekotrima. Kad se stvari stave u kontekst postaje preočito da u Hrvatskoj ne postoji tržište ničega. Reality check. Sad nam se otvorilo tržište EU, za koju godinu će to biti EU + US... (Ne kažem da do sada nismo imali pristup tim tržištima već da je on sada bitno olakšan.) I ono što ja vidim je da male, startup tvrtke taj koncept savladavaju puno brže od tromih starkelja.

Tako da... Manpower i organizacija nisu uvijek sve. Agilnost, inovativnost, pa čak i početni hype su također vrlo poželjne karakteristike. Baš sam prije nekoliko dana svedočio tome kako jedna mala tvrtka izbija gotovo siguran posao velikoj tvrtki (20 godina na tržištu) iz ruku. I to samo zato što su mogli reagirati na način na koji ovi drugi nisu (ne mogu u detalje, naravno). Nije pomoglo niti njihovih X VSS-ova od mendžmenta prema niže, niti odlična organizacija, pa čak ni hrpa sredstava koje mogu upucati tamo gdje treba. Preko noći su ostali u prašini jer se nisu snašli.

Neminovno je da će ogroman broj novopečenih startup tvrtki propasti tijekom prve godine. Ali ne treba gledati na to kao na lošu stvar. Radi se o zakonu velikih brojeva i "gubitci" tog tipa su očekivani. Ali samo će osobe koje nikad ni nisu bile poduzetnički materijal odustati nakon toga. One koje jesu krenut će ponovo u nešto drugo. Ovaj put s većim iskustvom i boljim startnim stavom (ako ništa drugo - imat će bolji networking nego godinu dana prije).

Kod nas je to sve još u začetcima, ali što je razina nezadovoljstva trenutnim stanjem veća tako će rasti i taj segment gospodarstva. Samo se ne treba ograničavati isključivo na karte koje su dobili činjenicom da su se zatekli na hrvatskom "tržištu". Treba se odmaknuti od toga i sagledati širu sliku. Zbog čega danas ne otvoriti tvrtku u npr. UK koja ide na globalno tržište? Barem danas to više nije problem. I ne postoji više prostor za isprike.

Naravno - sve se svodi na to kako želiš igrati rat race. Većina ljudi inercijom okoline (poznanici, prijatelji, bolje polovice, roditelji, ...) nastavljaju po dobro poznatim pravilima. Jer je to donedavno bio the way to go; siguran način kako zauzeti svoju poziciju u društvu. Uz minimalan rizik odigrati do minimalnih benefita i onda to proglasiti maksimalnim uspjehom. Ta paradigma se mora mijenjati. Zbog novih parametara (kriza, nesposobna politika, financijska nestabilnost) to je gotovo pa neizbježno.

Zasto ne objave ime i prezime, a ne bi bilo lose ni sliku? Da ljudi znaju tko je i da se paze. A ne ovako, frajer hoda i u prolazu te bubne, ovaj puta mozda i s pajserom.

Pitanje je zašto je njemu znanje beskorisno, jer tu je kriv on koji univerzalno dobru stvar nije učinio korisnom.

Oprosti, ali po mom misljenju to je krivo razmisljanje. Ti si inzinjer (valjda), a nisi neki priuceni codemonkey koji je tu da zna 20 jezika pa se salta s jednog na drugi kao da saltas TV programe. Ti ako si dobro savladao temelje C++-a (ili Pythona ili cak i C-a, totalno nebitno - jer i u C-u se da oponasati OOP) bez problema se mozes prebaciti na Javu ili .NET ili bilo koji drugi imperativni jezik. Prvi pravi susret s Javom (Android) mi je bio na ASC-u, studentskom natjecanju u izradi mobilnih aplikacija. Trebalo mi je par dana da se ufuram u jezik (naravno ne svaki detalj i začkoljicu vec globalno gledajuci) te jos koji tjedan da sagledam okvirno platformu u toj mjeri da smo u kojih mjesec i pol zavrsili 80% aplikacije (kolega i ja) - koja opet napominjem nije bila pretjerano komplicirana, ali za nekoga tko se prvi puta susreo s Android platformom, imao u to vrijeme i labose i kolokvije, mislim da smo se dobro snasli.

Na fakultetu ces dobiti temelje, to je valjda svima jasno. Fakultetsko obrazovanje jednostavno ne moze pratiti razvoj tehnologija u toj mjeri u kojoj se one mijenjaju. Kud bi se doslo kad bi danas imali predmet ne znam, Qt, a vec sutra Qt zamijeni neka druga tehnologija i sve nauceno pada u vodu? Konkretno, na FER-u se radi C (znaci, niti C++ !) prve godine (obavezan predmet). Od ostalih jezika (kolegija) postoji Cupiceva Java koja je vjestina (nema ocjene, samo polozio/pao i ti ECTS-i se ne racunaju u ocjenu studija), PHP, Haskell te Skriptni jezici (bash, Perl i Python), niti jedan od tih predmeta nije obavezan vec je za studente koji zele vise i koji mogu uz obavezno opterecenje od 60 ECTS-a izdurati jos taj ostatak (Cupkove Osnove koristenja programskog jezika Java imaju sluzbeno 4 ECTS-a, ali koliko Cupic trazi trebale bi imati 10 - tek toliko). Jedino su Skriptni jezici na ponudi za izborni predmet na trecoj godini i oni ulaze u ocjenu, ostalo su "vjestine". No, vec na drugoj godini, od tebe se ocekuje da baratas i nekim visim jezikom (Java, Python, C#...) jer labosi postaju toliko kompleksni da vec s laksim labosom mozes racunati na minimalno 500-600 linija koda u C-u, a mozda i manje - ovisno koliko dobro baratas s istim.

Mislim, ne znam kako je na FOI-u, ovo govorim iz iskustva s FER-a - ovdje faks udara temelje, a na tebi je da te temelje dalje sam gradis vlastitim ucenjem, usavrsavanjem i napredovanjem isto onako kako ces to raditi i kad izades s faksa.

Sto se tice matematike, tako sam i ja mislio prve dvije godine faksa, ali sam promijenio misljenje i sad mi je blize jedna koju je rekao (sada pokojni) profesor Gian-Carlo Rota s MIT-a (drzao je tamo jedan od najtezih kolegija - naprednu vjerojatnost i statistiku): "Mathematics is still the queen of the sciences.", "When an undergraduate asks me whether he or she should major in mathematics rather than in another field that I will simply call X, my answer is the following: "If you major in mathematics, you can switch to X anytime you want to, but not the other way around." ", izvor. Napominjem jos jednom, ovo pisem iz perspektive buduceg inzinjera koji trenutno studira na tehnickom fakultetu, a ne na FOI-u. Poanta je da to sto ti trenutno ne treba nista osim Booleove algebre ne znaci da ti nece trebati. Ako se pocnes baviti umjetnom inteligencijom trebat ce ti vjerojatnost koja za sobom povlaci matematicku analizu, ako ces se baviti 3D grafikom i virtualnim okruzenjima, trebat ce ti linearna algebra, fizika mozda, ako ces se baviti DSP-om opet ce ti trebati matematicka analiza (Fourier i Laplace), ako ces se mozda baviti algoritmima, teorija grafova ti ne gine, itd.

Ja osobno sam 'old school' i kod mene bi dobili svi odreda jednostavne zadatke pa bih iz rješenja istih gledao tko ima mozak za daljnje napredovanje, ali da - kod podjednakih kandidata prednost bi išla onomu tko ima VŠS/VSS i samo u tom slučaju.

Prvo: "Jutarnji je, vrlo kratko rečeno, na vrhu. Jučer sam dobio nove podatke o nakladama i čitanosti Jutarnjeg. Po njima Jutarnji list svaki dan pročita 360 tisuća ljudi. Imamo udjel čitanosti od 9,8 posto u populaciji od 3 milijuna i 700 tisuća ljudi.", pa zatim: "Ma da, ali internet portali nisu u stanju nadomjestiti tu dubinu obrade tema i analitiku koju čitatelji žele i zaista dobiju u novinama. Oni su brzi, često zanimljivi, ali i površni."

Nakon ovog dalje više nisam ni čitao.

Lako je biznis voditi kad ti je klijent svaka vlast (ne zaboravi da su oni defakto doveli Sanadera na vlast), i kad ti država služi kao bankomat (dug koji vjerojatno nikada neće vratiti, jer su dobri sa svakom vlašću).

(1) Ti sam sebi skačeš u usta. Prvo meni prebacuješ da nisam valjda code monkey, onda kažeš da je to u redu ako se tako studenta dresira (nije!).

(2) A obrnuto ne funkcionira, jel? Ako si naučio .NET i Javu, onda prijelaz na C++ nejde? Daj ajde malo razmisli. Nije problem uloviti sintaksu niti jednog predmeta ako osnovne koncpete znaš i napisati neki prototip, ali to nije day-to-day basis programiranje koje treba na tržištu.

Na moj-posao.hr se traži slijedeće na današnji dan:

• 3 PHP
• 4 C++
• 16 Java
• 17 .NET

I znači ti stojiš iza toga da je bolje drilati sve studente sa C++u kojeg traži 10% tržišta rada, a .NET i Javu samo usputno spomenuti na koje otpada preko 80% tržišta rada. Alo!!!! Da, i jedan i drugi (C++ i .NET programer) će trebati kada dođu u novu sreidnu imati neko vrijeme prilagodbe. Ali ako su ga na fakultetu drilali sa .NET i Javom to vrijeme učenja će biti zasigurno puno manje nego kako je sada. S druge pak strane, 90% studenata neće koristiti onaj jezik u svom radu koje je bio primaran na fakultetu. 

Qt možda sutra propadne, a možda i ne. Možda ga zamjeni neka tehnologija koja se bazira na Qt-u. To nitko ne zna, ali bolje je da se uči nešto što se danas KORISTI u realnom sektoru nego nešto što najvjerojatnije nakon faksa nećeš vidjeti. Jel ti shvaćaš da tvoje obrazovanje poslodavca će stajati? Otprilike od programera početnika se tek nakon 3-4 mjeseca (kada je u pitanju potpuno novi jezik) očekuje da može samostalno voditi (dio) projekt. Znači, nakon svog ovog školovanja, on u tebe terba utući još cca 40k love da bi te osposobi za posao. U privatnom sektoru to je cijelo malo bogatstvo jako puno fimri.  Da je kojim slučajem student kako spada upoznat sa jezikom koji se na tom poslu traži, vrijeme obuke bi možda palo na 2 mjeseca (iz šupka izvlačim brojeve) i troškovi bi bili duplo manji.

(3) Koje temelje? Temelje čega? S čime? Jel ti shvaćaš da bi nakon fakulteta ti treba izaći na tržište rada i znati svoj posao napraviti? Što ti trenutno znaš? Jel tebi jasno da netko sa SSS tko je 5 godina radio u struci je tisuću puta sposobniji od tebe koji imaš "temelje" i da je uopće pitanje jel ćeš ikada dostići njega u znanju.

(4) To je ogromni BS. I da danas kvalitetnije odlučim jel mi pametnije kupiti Xperiju ili iPhone trebam znati povijest Rimskog Carstva. Mmmmm'da, samo se tješi tim floskulama. Velika većina matematike (čitaj: gotovo sve!!!) ti nikada u životu neće trebati i to učenje iste je bilo čisto bacanje vremena u vjetar. A isto tako bih baš volio vidjeti čistokrvnog matematičara koji zna bolje napraviti schemu baze od mene.

(5) A ako završim na pisanju firmwarea za nanobot-e koji će jednog dana kolati našim tijelom, trebat će mi i znanje anatomije. Koje su to pi*darije - možda će ti trebati! Fakultet bi trebao učiti studente one stvari koje će im VRLO VJEROJATNO trebati, ne MOŽDA!

Ti kao zaposlenik moraš biti u stanju svome poslodavcu generirati novac. Baš me zanima kako, ne znam, L'Hopital će to napraviti za većinu studenata.

Da i??? Jel ti znaš o kojim ciframa pričamo u ijednom ozbiljnijem projektu?

Ako ćemo tako, onda si mogao izvući, recimo, AKD koji trenutno ima na traci nekoliko projekta od kojih svaki se plaća par milijuna kuna - pisani su u C++. Ali mislim, ako ćemo, koliko, 500 studenata (FER + FOI + PMF + FSB + FESB) filati sa C++ jer AKD svake 2 godine zaposli 3 i pol C++ programera, onda.... Mislim...

Ovo da ostali jezici "sakriju" memoriju je glupost. Svaki puta kada se radi optimizacija, radi se u jeziku u kojem je pisan cijeli projekt, a ne da se sa .NET falla na C/C++. To još nisam doživio. Osim toga, nisam niti siguran baš kako bi se to naparvilo. Na assembly se može spustiti (jer između ostalog i sam compiler .NET prebacuje na CLR, a onda na kraju i u assmebly i assembly output možeš dobiti u Visual Studiu -> pad s CLRa na C(pp) ne možeš napraviti).

Svi libary koji se koriste (out-of-box) su do bola optimizirani i ako se javlja neki leak, to je greška programera, ne jezika. 

Evo jedan clanak koji fino objasnjava zasto bi to trebalo biti tako:

Computer Science Education: Where Are the Software Engineers of Tomorrow?