Što se događa s našim društvom?

To ti misliš. Pitanje je što i drugi misle.

To što smo mnogi proživjeli svašta nema nikakve veze s ovim danas niti će ikada više imati. Pitanje je koliko je tvoj otac dao državi, a koliko ćeš ti uzeti, a i na koji način bi netko to htio "uspoređivati". Njegova žrtva nema nikakve veze s tobom, zapitaj se tko će mu zarađivati mirovinu.

Iz iskustva, to je ogroman problem. No to ne rješava prvi dio priče.

 Da mi država i garantira posao nakon fakulteta, ne bih ostao.

Oprosti, ali ti toliko pričaš o odlasku da ti rijetko tko više vjeruje. Vuče pomalo na onu priču o liku koji je stalno vikao požar pa kad je isti izbio nikoga nije bilo da gasi. Je da smo dno dna i da je većina toga nakaradna ali meni se ne ide nikuda. Zar misliš da je drugdje sve puno bolje ljepše i čeka samo tebe ili te vuče veća zarada?

 E sorry, ali da je društvo fer, bio bih i ja fer. Jer na kraju krajeva- ja nisam ni želio ovdje živjeti, niti sam stavio potpis na neki dokument koji me obavezuje da tu živim i ostanem. Društvo je to koje me i otjeralo.

 Pa jbg, ja sam odlučio otići još dok sam bio u srednjoj. treba vremena da se zavši školovanje, dug je to proces.

Nije mi novac toliko važan kao što mi je važno društvo, način života i zadovoljstvo vlastitim položajem u društvu.

 Svjestan sam. I što sad? Da ostanem i uništim si život u korumpiranoj, uhljebničkoj zemlji?

Da, da moš mislit kako se stvara- evo sve rade kuverte kako se stvara.

U normalnom drustvu, slazem se.

U drustvu korumpiranom do srzi, covjek dozivi da najbolji prijatelj i ujedno i osoba za koju sam mislio da je utjelovljenje Isusa koliko je drag - kaze mi da je on "skuzio" uz pomoc zene da se treba malo laktariti i da tako dospijes daleko, pa se malo laktario i osigurao si placicu od 8K kuna nakon 6 mjeseci posla, zato jer mu je stari radio u istoj firmi prije toga. Nakon toga je placica rasla, pa je polagano prebacio 12K.

Nisam ljubomoran na placu (mozda mrvicu, jer sam uz svoje 4x vece odgovornosti tada zaradjivao 5K), nego me je razocarala cinjenica da se covjek u kojeg sam stvarno vjerovao kao dobricinu - tako lako polakomio za novcem i polozajem, bez mrvice integriteta, sve na osnovi standardnog polu-opravdanja "Ako mogu i drugi, zasto ne bi i ja".

Mene je otjeralo upravo to - drugi mogu, ocito mogu svi kad moze i taj decko; ja ne mogu. Ne da mi vlastiti ponos, i znam da je to kompletno moje ogranicenje, ali ne mogu se prisiliti. Zelio sam zasluziti status i placu na osnovu svojeg rada i znanja, i donekle sam u tome uspio.

Mozda sam jednostavno nedovoljno sposoban za Hrvatsku, ali u RH to nikad ne bih mogao, a pokusavao sam.

Ima isto tako puno nas koji smo došli do takvih stvari bez laktarenja. Iskreno, znam takvih puno više nego "laktaroša".

Moraš samo definirati "financijski uspjeti" i "životariti".

Pa zašto već nisi dole već trošiš naše pare? Ili te frka onog što si maloprije pisao? Što bi pak značilo da i nije sve tako savršeno?

Želiš čuti priče o nesavršenosti?

Sjvaćam da strahovito idealiziraš, ali toliko pak ni utopisti nisu iracionalni.

1. Premlad sam.

2. Trebam još znanja i iskustva.

3. Imam potpuno pravo trošiti taj novac.

 Zanimljivo. A što je s onima koji krenu na fax pa ga ne završe? Ili onima koji ga završe pa se preko veze zaposle au stvarnosti su sposobni kao krastavac?

Što su oni? Oni doprinose društvu, je li tako?

Ne, nisam uhljeb, niti korumpiran, dapače izuzetno sam moralna i časna osoba, za razliku od prije spomenutih. 

Ja sam u srednjoj odlučila da ću nać doktora i njegov TARDIS i da ćemo putovati po vremenu i svemiru, al eto još ga nisam našla. 

Sve ovo što si ti napisao nema apsolutno nikakve veze sa stanjem u Hrvatskoj nego stanjem u tvojoj glavi. Ti si sebi stvorio mišljenje o inozemstvu kao Utopiji i da se ne znam šta desi ovdje ti češ i dalje smatrati da je vani bolje. 

Imam osjećaj da češ gadno bubnut o pod kad shvatiš da će ti vani bit potpuno isto kao i tu. Svijet je u recesiji. Ljudi u svojim državama nemaju posla. Šta misliš da će te dočekat presretni jer je došao još jedan dojdek da im oduzume radno mjesto?

Tko će ti tu napakostit iz čista mira? Mislim da ne postoji netko tko više odudara od društva u Hrv nego ja pa mi se to ne događa. Znaš zašto? Jer me ne diraju mišljenja nebitnih ljudi. Zvučat će grubo ali ODRASTI. Nemožeš očekivat da ti se svi oko tebe smješkaju,pišu hvalospjeve i klanjaju na sve šta učiniš ili kažeš. Svijet ne funkcionira na taj način.

Eh Drago jbg sad, nema me jedan dan i odmah tri strane teme, nemrem to pratiti.

U svakom slučaju, fantomska dežurstva i lova koja kroz njih iscuri su simptomi a ne sama bolest. Slažem se da se takve stvari trebaju riješiti, no kako? Provođenjem zakona i slabljenjem spomenute komore. I kako dalje? Rješavanjem problema korupcije. A kako se taj problem rješava? Pa sigurno ne ovim ili onim mjerama, ljudi uvijek nađu način, nego mijenjanjem mentaliteta i nazora. Rasplinuo sam se po tebi, no meni se čini da sam dodatno konkretizirao stvar. :)