Što se događa s našim društvom?

Koreja je primjer zemlje koja je upravo snažnim ulaganjem u poljoprivredu i obrazovanje te jakim restrikcijama uvoza, postigla ono što je danas. Naravno, takva politika ne odgovara "nekim" tvrtkama u Hrvatskoj i ostalim parazitima.

SAD je primjer zemlje koja, dok ima dobar model poticajne kompetitivnosti, jednostavno premalo ulaže u javno zdravstvo i obrazovanje i postaje nacija velikih problema: sve veće zatvorske populacije, sve više siromašnih, sve većih razlika, bankrotiranih gradova, teških kriza.

U podebljanome je jasno da govoriš o tome da zemlje s javnim zdravstvom i obrazovanjem imaju te probleme, zar ne? Ili, kad kažeš "sve zemlje" misliš na Kraljevinu Dalmaciju, Kraljevinu Hrvatsku, Dubrovačku Republiku....?

Ne - možeš strpati Englesku, Španjolsku, Frnacusku i brdo drugih zemalja. Govoriti o Norveškoj i Švedskoj je smiješno, nismo u istim startnim pozicijama niti ćemo ikada biti.

Društvena solidarnost? Ne hoda već sad.

Ovako za par godina svi idemo na kompostište.

U odnosu na šta? Ja mogu danas otići svojoj liječnici i tražiti kompletnu krvnu sliku i sistematski s ultrazvukom svega i dobit ću ga, kao i neka jadnica s 900 kuna mirovine. 

"Komercijalna" cijena svega toga bi bila oko 3-5 keka kuna. To nekome nije puno, ali može biti razlika između života i smrti, ili života s manje ili više teškom bolesti i normalnog, zdravog života, a tko ne može platiti, isto mu je 3 keke kuna ili 3 milijuna.

Tome treba reći krepaj i pati?

Iggy, od Amera bih uzeo dosta toga, ali sustav obrazovanja i zdravstva im je teška koma. To što ti predlažeš graniči s... ne znam... ne mogu pronaći metaforu za koncept koji iznosiš. Snažnu i čistu naciju isključivo 100% sposobnih? Ne starijih od 60? Bez siromašnih? Da ih uklonimo da ne smetaju?

Ne, daleko od toga. Treba naći način kako smanjivši ukupan trošak države doći do najbolje varijante.

Školovanje nepotrebnih kadrova - ukinuti. Nepotrebne troškove u zdravstvu - ukinuti. U mirovinu trpati samo one koji to zasluže (radom, invalidninom, itd.).

U tome i je problem, što možeš zatražiti i dobiti, a bez potrebe.

Pa ,i nisi puno fulao. Jel ove nebuloze nisu daleko od onoga što je napisao Tonči:

''Snažnu i čistu naciju isključivo 100% sposobnih? Ne starijih od 60? Bez siromašnih? Da ih uklonimo da ne smetaju?''

Idealna arijevska rasa?!

Treba ukinuti sve županije i većinu općina i gradova ,koji žderu većinu proračuna.

A ovo o nepotrebnima neću uopće komentirati.

Odakle ti znaš da je "bez potrebe" (dok te se ne pregleda i ne dobiješ nalaz)?  Svake dvije godine imaš pravo na kompletni sistematski ne zato jer za to "nema potrebe" već zato jer je statistički izračunato i preporuka je da se pogleda kako ti radi kanta, kao što i auto vodiš na redoviti "sistematski" svaki određeni broj kilometara ili godina. 

Zato jer je to jeftinije nego liječenje bolesti u uznapredovalim fazama bilo da se radi o srcu i krvožilnom sustavu, unutarnjim organima, karcinomima, bilo čemu. 

Ja mislim da ekipa bez potrebe dolazi ujutro natašte u bolnicu da ih se pika, pišaju si po rukama i u čašice i onda se skidaju pred nepoznatim ljudima da ih ovi isprepipaju i snime im utrobu. 

U svojoj teoriji si došao dotle da su normalne medicinske procedure "bez potrebe" jer treba nekako dokazati da nam to ne treba. 

Pa  DR Kongo ili Somalija, to su zemlje po tvojoj mjeri.

Ajde malo prouči koliko se stvarno pretraga napravi bez potrebe.

Slično je stanje i kod nas pa je dulji životno vijek, bit će zato što više trošimo u zdravstvu?

Ti si cijepljen od ironije ili...?

Što će biti kad sustav - pukne?

Pa ga trebamo razbucati prije nego pukne? 

Odgovor je da ne smijemo dozvoliti da pukne i da ne smijemo dozvoliti smanjivanje socijalnih prava ispod granice koju smo imali prije četvrt stoljeća ili imamo sada. 

Točno, ali samo dijelom. Zdravstvo danas košta (u realnom novcu, ne teoretski) n puta više nego prije 20 godina. Problem je što tog novca nema dovoljno.

Socijalna prava ćemo morati smanjivati jer smo prešli Rubikon, iliti opet, nema više novca za to (kao što ga realno nije bilo već godinama).

Prije četvrt stoljeća smo imali enormno manje troškove, uz proporcinalno veću zaradu.

Slabljenje radničkih i socijalnih prava u velikoj mjeri su osnovni preduvjet za procvat novokomponovanog menadžerstva, koje nažalost nije zaobišlo ni Hrvatsku. Čitava stvar još donekle funkcionira u javnom sektoru, pod kakvom takvom zaštitom i graktanjem sindikata (o kojima mislim svašta "lipo" al ne smijem reć - no činjenica je da su trn u oku svakom privatniku), dok u privatnom sektoru - što je radnik obespravljeniji, to bolje.

Šutneš ga na cestu, nađeš drugoga i onda to opravdaš fleksibilnim tržištem rada, najbolji primjer ti je zakon o pripravničkom/stažiranju za 1600kn. Nema produljivanja, aj bok.

Ima tu još primjera, od toga da se radnike drži na minimalcu ili 3-4 keke kuna, dobit se zadržava ili traže načini da se prikaže što manjom zbog visoke stope oporezivanja, a u isto vrijeme se vikendice grade, kupuju se auti na firmu, kajići i tako to..

Uglavnom po čemu ćeš prepoznati new-age menadžerčića je fino ispeglano odijelo, frizurica, elokventan i jadnom mu smetaju radnička prava, i u konačnici sindikati. Nije da sam s jednim studirao, a i danas u svakodnevnim kontaktima. Svi isto trabunjaju, radnici su za sve krivi.