Tako je. Ja ne psujem, uopšte. Je li teško imati kontrolu nad jezikom ili ljudi jednostavno ne žele da prestanu psovati? I to se ne pravim pametan po forumima niti se time hvalim u životu.
Uistinu me ne zanima psuješ li, odnosno - je*e mi se živo psuješ li. Naime, što je psovanje?
Dok se "puritanci" tresu na pomisao da netko spomene kitu, pi*ku ili, ne daj bože, je*anje, mene više zanima što osoba želi reći.
Samo "psovanje" nema nikakve veze sa kontrolom, samo se veže na zdravi razum. Tako je sigurno neću u ozbiljnom razgovoru koristiti "prostakluk", ali sa ljudima koje poznajem koristit ću riječi koje mi najviše odgovaraju.
Kao što neki Dalmatinac ili Zagorac neće u poslovnom razgovoru govoriti svojim dijalektom, tako se biraju i riječi kako ne bismo bili "neugodni" za drugu stranu.
I pitam te opet, što je točno prostačenje? Slanje same poruke ili i korištenje bilo koje pogrdne riječi u normalnom govoru?
"Mladiću, bilo bi najpametnije da se vratite odakle ste pri rođenju izašli" ili "goni se u pm"? Ista tvar, drugo pakiranje, a poruka je jasna. Što od toga zvuči neugodnije ovisi samo o mozgu onoga tko to sluša.
S druge strane, ako me osoba koju zezam opomene sa "Daj nemoj me je*at'", sigurno mi ne govori da ga prestanem seksualno iskorištavati Da umjesto toga čujem "Oh, sudbo, misle li me ikada prestati zezati?" počeo bih se valjati po podu...mahnito.
Da ne ispadne kako se zalažem za divljački jezik, valja reći da uvijek postoji neka granica, ali ne treba imati baš metlu u šupku (ajme..mislim u stražnjici), jer kulturan možeš biti i sa malo "prljavštine" u govoru.
Iskreno se bojim abnormalno kulturnih ljudi, jer većina ih potiskuje neka žestoka sranja (mislim, probleme) 
