Ti si Primorac, to je kod vas nemoguće pogriještiti jer vam je "ć" ultramekano...
1) Pa baš i ne - o tome se i radi 
2) Ma zekam se - to je Oscar Wilde od tebe ukrao, a ne obratno.
1) Onda se radi o nesporazumu s moje strane, kriva interpretacija.
2) Da sam rekao zvučiš mi cinićno je previše vulgarno, ovako je ljepše zvučalo, onako umjetnički. 
Živim u Rijeci i gotovo nikada ne čujem pravi domaći govor sa naglašenim 'Ć'. To se jedino može čuti od starih ljudi i po selima, u mojoj obitelji se dosta govori domaći, ali se gubi zbog previše drugih utjecaja...
Ti si Primorac, to je kod vas nemoguće pogriještiti jer vam je "ć" ultramekano...
-tako je. Drugi narodi (mislim na zagrebčance) recimo nemaju tako izraženo uho-izgovor, pa tako i problem, uz zagorski koji je povezan sa slovenskim gdje dileme nema (č). itd..
-recimo meni nikad nije leglo (u uhu) englesko mr.Smith... (frfljajuće F na kraju..) Izgovor i istanćanost uha za prepoznavanje razlika su dakle morfološko-geološki, genetski itd. povezani. ... a ponekad je običan šlamperaj u pitanju... (nabadam po svakakvim tipkovnicama, 'dislekcija' u tipkanju..).
-no, koliko je to važno? Nešto si nervozan ovih dana (nema skijanja?) .. @(s)izgoreo... 
dali je problem u razumijevanju ili u nečem drugom?
.. is there any sexual problem? (.. što bi rekla jedna iz starije serije)
Imamo glupe grafeme za dva fonema koja su većini Hrvata vrlo slična - č i ć. Veliki dio ih izgovara kao nešto između - označimo to ligaturom "šlj".
Dakle, fonemska karakteristika je za većinu izgubljena, a onda dobiješ i dva grafema koja su vizualno vrlo slični i zapravo nastala od istog slova - c. Na kraju dobiješ tonu pogrešaka u pisanju.
Ako, pak, odemo do ćirilice gdje su grafemi za Č i Ć dva sasvim različita znaka koji nemaju veze jedan s drugim: Ч i Ћ, vidjet ćeš da tamo ni najnepismenija forumska budala NIKADA ne pravi greške sa č i ć. NIKADA.
-tako je. Drugi narodi (mislim na zagrebčance) recimo nemaju tako izraženo uho-izgovor, pa tako i problem, uz zagorski koji je povezan sa slovenskim gdje dileme nema (č). itd..
-recimo meni nikad nije leglo (u uhu) englesko mr.Smith... (frfljajuće F na kraju..) Izgovor i istanćanost uha za prepoznavanje razlika su dakle morfološko-geološki, genetski itd. povezani. ... a ponekad je običan šlamperaj u pitanju... (nabadam po svakakvim tipkovnicama, 'dislekcija' u tipkanju..).
-no, koliko je to važno? Nešto si nervozan ovih dana (nema skijanja?) .. @(s)izgoreo... dali je problem u razumijevanju ili u nečem drugom?
.. is there any sexual problem? (.. što bi rekla jedna iz starije serije)
evo i ti si ga usro (obilježeno prikladnom bojom gore), ima i ovdje idiota po tom pitanju koji fino govore a slabo pišu ta dva slova, ne nerviram se otkud pak to? čisto me interesira jer je greška toliko izražena i česta a ne znam koji je razlog, ima li kakvih istraživanja možda, link kakav?
EDIT: vidim drago je dao zadovoljavajući odgovor gore
.. dva sasvim različita znaka koji nemaju veze jedan s drugim: Ч i Ћ,..
-mali dodatak (ispravak?). To je isti znak, samo zarotiran i opet jedna crtica... drugo tumačenje je broj 4 -četiri. itd. Dakle nisu 'bez veze'.
Skloniji sam prihvatiti tumačenje da je ipak stvar do izgovora (poslušaj malo turopoljce, zbregov) tad vidiš da uopće nije problem u 'suzvučju' nego kao da govore kineski, dok se međusobno sasvim dobro razumiju (ako ubacimo gestikulaciju rukama kao sastavni dio komunikacije, osim u birtiji kad se to naziva šakanje) = gutanje slova kao u zagori, ali malo mutnije. 
-mali dodatak (ispravak?). To je isti znak, samo zarotiran i opet jedna crtica... drugo tumačenje je broj 4 -četiri. itd. Dakle nisu 'bez veze'.
Skloniji sam prihvatiti tumačenje da je ipak stvar do izgovora (poslušaj malo turopoljce, zbregov) tad vidiš da uopće nije problem u 'suzvučju' nego kao da govore kineski, dok se međusobno sasvim dobro razumiju (ako ubacimo gestikulaciju rukama kao sastavni dio komunikacije, osim u birtiji kad se to naziva šakanje) = gutanje slova kao u zagori, ali malo mutnije.
hmm, ali srbi uistinu ne griješe a nisu svi piroćanci
.. dva sasvim različita znaka koji nemaju veze jedan s drugim: Ч i Ћ,..
-mali dodatak (ispravak?). To je isti znak, samo zarotiran i opet jedna crtica... drugo tumačenje je broj 4 -četiri. itd. Dakle nisu 'bez veze'.
U pravu si, ali ja to nikada nisam tako gledao. Meni je jedan znak "broj četiri", a drugi je "malo latinično h s crticom".
- uf, vidi nisam nepogrešiv 
- (valjda zato što 'takoćudnost' izgovaram po uziru na ''Pantića'' .. extra mekano... pa i kad treba tvrdo, pa mi se sve pomješa od toliko 'znanja')
- ma što će ti link, kad ti mi ovdje tako lijepo sve objasnimo... (tema o'šla u literalne vode...).
Mislio sam da se ova tema zove "Što se događa sa našim društvom?" a ne "Kako se piše i govori u našem i tuđem društvu?".
Mislio sam da se ova tema zove "Što se događa sa našim društvom?" a ne "Kako se piše i govori u našem i tuđem društvu?".
Nebi bilo loše stvoriti takvu temu, ovaj isuš piše nevjerovatno. 
- (valjda zato što 'takoćudnost' izgovaram po uziru na ''Pantića'' .. extra mekano... pa i kad treba tvrdo, pa mi se sve pomješa od toliko 'znanja')
znači ne ide prirodno automatski već ostaneš u dvojbi i razmišljaš koje ćeš slovo upisati?
edit pranji i ovom drugom desničaru: pa i znanje i ne znanje materinjeg jezika, pismenost, nepismenost i problemi sa istim se događaju u našem društvu
btw. što je s ovim ljudima koji ne kontaju razliku čć, jel to bolest neka, disleksija? nepoznavanje pravopisa (ne kontam niti ja pa ne griješim) ili je slon prnuo u uho?
primjer ↓
Znatiželje radi, može li mi reči gdje sam to nedavno pročitao?
Kao prilog u svoju obranu i možebitnu olakotnu okolnost navodim da sam kontinentalac što če reči da je meni standardno sve tvrdo, Č.
Na primjer, kod mene Čuna kod tebe Ćuna.
Lako za Č i Ć, DŽ i Đ, IJE i JE, glasovne promjene, mene više zanima kako netko veznik (jer) zavisno složenih rečenica kod uzročnih rečenica koristi kao upitni veznik? To ne da bode oči, to je čisti mindfuck.
Imamo glupe grafeme za dva fonema koja su većini Hrvata vrlo slična - č i ć. Veliki dio ih izgovara kao nešto između - označimo to ligaturom "šlj".
Dakle, fonemska karakteristika je za većinu izgubljena, a onda dobiješ i dva grafema koja su vizualno vrlo slični i zapravo nastala od istog slova - c. Na kraju dobiješ tonu pogrešaka u pisanju.
Ako, pak, odemo do ćirilice gdje su grafemi za Č i Ć dva sasvim različita znaka koji nemaju veze jedan s drugim: Ч i Ћ, vidjet ćeš da tamo ni najnepismenija forumska budala NIKADA ne pravi greške sa č i ć. NIKADA.
Ne zbunjuje mene oblik pisanja grafema i njihova sličnost. Stvar je u tome da kada idem pisati neku riječ, pišem je onako, kako ona meni "zvuči" kada bi je naglas izgovarao, "meko" ili "tvrdo" ch? Nek je "tvrdo", kud puklo da puklo.
Znači u svakodnevnom govoru ne radim razliku između Č i Ć, izgovaram ih tvrdo, što je i lakše, jer Ć iziskiva poseban napor u položaju jezika slično kao kada prvo i zadnje slovo riječi završava sa istim suglasnikom po tvorbenom mjestu (hint. slovo N).
Moja krivnja je u tome što zanemarujem (zaboravljam) gramatička pravila (bilo je to davno kada sam učio u školi), ali na mjestima poput foruma, useneta i sličnih se niti ne očekuje tako nešto, ili se ja možda varam?
-tako je. Drugi narodi (mislim na zagrebčance) recimo nemaju tako izraženo uho-izgovor, pa tako i problem, uz zagorski koji je povezan sa slovenskim gdje dileme nema (č). itd..
-recimo meni nikad nije leglo (u uhu) englesko mr.Smith... (frfljajuće F na kraju..) Izgovor i istanćanost uha za prepoznavanje razlika su dakle morfološko-geološki, genetski itd. povezani. ... a ponekad je običan šlamperaj u pitanju... (nabadam po svakakvim tipkovnicama, 'dislekcija' u tipkanju..).
-no, koliko je to važno? Nešto si nervozan ovih dana (nema skijanja?) .. @(s)izgoreo... dali je problem u razumijevanju ili u nečem drugom?
.. is there any sexual problem? (.. što bi rekla jedna iz starije serije)
evo i ti si ga usro (obilježeno prikladnom bojom gore), ima i ovdje idiota po tom pitanju koji fino govore a slabo pišu ta dva slova, ne nerviram se otkud pak to? čisto me interesira jer je greška toliko izražena i česta a ne znam koji je razlog, ima li kakvih istraživanja možda, link kakav?
EDIT: vidim drago je dao zadovoljavajući odgovor gore
Trudite se biti relaksirani s pravopisom - vlastita imena - jurassic park, primjerice, pišite malim početnim slovima ili, još bolje, kao kraticu jp, malim slovima, a budale neka se dosjete mislite li na TLD (pardon - tld) za Japan ili vam je ubitačno zamorno tipkati za glupane koji ionako ne razumiju.
Budite kratki. Ne elaborirajte. Sipajte stavove kao aksiome! Tko tvrdi drugačije - neka dokaže!
Osnova svega je, dakle, uvjeriti komjuniti da ste jedan od njih - počnete li se razbacivati s argumentima, velikim riječima i pravopisom - tko će vam povjerovati?
Ostatak teksta u tiskanom izdanju BUG-a
Objavljeno uz dopuštenje autora. Sva prava pridržana. ;)
što reći, koju posluku porati? šr,kpp? 
Ne pratim temu od kako se bavi politikom, ali moram nešto pitati.
Kod pisanja stranih imena, potpuno je razumno pisati Džurasik Park, ali mi učimo da nije tako. Tu dolazi do problema, šta se dešava pri pisanju množine i deklinaciji?
Jurassic Parkova kvari izgovor i gramatički je nepravilno u engleskom, Jurasic Park-ova je kažu svi neispravno, a Džurasik Parkova je najbolje iako kažu da ni to nije tačno.
Šta da radim?
Keep trollin'...
Wait, what? I ja sam kontinentalac pa mi standardno nije sve Č.
Ostavljam mogućnost da nismo na istim kontinentima. 
Kako je ono bilo u bukvaru?
-Čiča čvorak čuva četu čavki. Čik čvorče čvrkni čavki čvor.
-Čokanjčićem ću te, čokanjčićem ćeš me.
-Četiri čavke čuče na čabru. Skoči mačak na čabar i počini čitavo čudo.
...
Moja sućut :)
Moja sućut :)
Hvala, bar nisi napisao sučut :D
Kako to misliš "nije narod odlučivao"? Pa na izborima su izabrali Tuđmanov Kradeze, čiji je program bio izlazak iz Yuge, nisu li? Od odcjepljenja smo 'svoji na svome', nismo li? Ako 20 godina prešutno gledamo kako nas sustavno kradu i ne poduzimamo ništa protiv toga, svi smo krivi, nismo li? Ne znam zašto je nama uvijek netko drugi kriv...
Glavni razlog za moj NE je problem političke suverenosti, ostalo su manji razlozi, ali me svejedno žuljaju.
Bio sam premlad za glasovanje tada. Naravno da čak osjećam i ogromnu količinu meni nanešene nepravde. Ali kad podvučem crtu - da, dio sam ovog društva i jako mi je teško reći da s njim nemam veze. Ako ništa drugo, zašto nema neke nove seljačke bune? Zato jer svi prihvaćamo stanje takvo kakvo je. Naravno da participiram u krivnji i bilo tko tko tvrdi suprotno laže sam sebe. Naravno, IMHO.
Vezano za ovo drugo, ja najozbiljnije i najiskrenije mislim da već odavno nismo suvereni. Čim smo istupili iz Yuge prestali smo biti ekonomski suvereni (naravno, ne samim istupanjem, nego svojim aktivnostima po istupanju), što je automatski povuklo i političku nesuverenost.
Danas sam na poslu još jednom (nije prvi puta) imao diskusiju s kolegicama o poklonima za doktore i ekipu u državnom aparatu. Naime, jasno nam je svima da se direktno ili indirektno redovito traže "poticaji" za napravit svoj posao, naročito u bolnicama i zdravstvu općenito.
2 kolegice s kojima radim redovito se bune protiv toga i hračkaju po ljudima koji te "poklone" primaju, ali u isto vrijeme uredno ispunjavaju njihova očekivanja plaćanjem, poklonima, ovim ili onim.
Glavna im je fora reći da to netko treba kontrolirati, treba se promijeniti sistem, itd. itd. Međutim ono što ne vide je da su same temelj tog sistema, jer svojim prihvaćanjem stanja takvog kakvo jest zapravo potiču doktora (nije bitno koga) da od njih očekuje poticaj za posao koji s profesionalne i moralne strane ionako treba napraviti.
Uvjeren sam da se i bez podmićivanja može dobiti jednako kvalitetna usluga na kraju dana, samo je pitanje stava hoćeš li nekome nešto platiti ili ne.
Kako se boriti protiv izjave da "u bolnici nema kreveta osim ako platiš 500€"? Pa prijaviti, dati u novine, bilo što.
A ako već platiš nemaš nikakvo pravo kenjati protiv toga, protiv sistema i ovog ili onog kad si na kraju krajeva sam pokretač takvog sistema.
Malo sam nervozan zbog cijele priče pa je ovo možda zbrda-zdola.
Jesam li u krivu? Postoji li bolji način za spriječavanje ovakvih situacija od jednostavnog ne popuštanja?
Razlikuješ li za početak uopće poticaj - od nagrade? Mom ocu je operiran rak sa 27 nepunih godina, danas ima 53, svake godine uredno posjeti liječnika i odnese mu piće ili domaći pršut, ne vidim ništa loše u tome, tim više što se radi zaista o vrhunskoj, ali ono top-klasa kirurgu.
Kada ti netko da šanse 1 od 50 da preživiš, i uspije ti spasiti život, da uz to napraviš dvoje zdrave djece ( ja i brat ), stvarno nema ništa loše u znaku pažnje, pa bio on i doživotan - svake godine dok je doktor, ili moj stari, živ.
A što se tiče "podmazivanja", novčanim sredstvima, protiv toga sam apsolutno, kao i sa uslugama, obećanjima, kontrauslugama itd. To je na koncu konca diskriminirajuće prema ostalim pacijentima, i predstavlja korupciju odnosno mito. Nijedan ozbiljan doktor ti na to ne pristaje, što god pročitao u novinama i čemu god svjedočio, mislim da se stanje tu 2012. godine drastično popravilo u odnosu na recimo 80-te ili 90-te.
Ja bi rekao da nisi i da ne postoji.
Imam i sam nedavnu sličnu situaciju u tom smislu. podsjeća me na Zdravka Mamića koji uporno tvrdi da ne bi nikada bio cinker. Ne znam što bi mu to trebalo značiti, po meni je to lopovski mentalitet - ako cinkaš, riskiraš da će i tebe cinkati. Isto mi je i s ovim - ako poklanjaš u nadi da ćeš dobiti uslugu (bilo onu koju bi ionako trebao dobiti, ili bolju od neke koju bi trebao dobiti) onda si korumpiran jednako kao i onaj koji prima. Jedino što je ovo jedna od onih rijetkih situacija kada je bolje biti onaj koji prima :)
Inače, čujem od ljudi koji u obitelji imaju liječnike da je mentalitet toliko otišao kvragu da se ljude danas (uglavnom, ali ne uvijek) stavlja na led dok se ne isprse. Kažu da liječnici danas već očekuju nešto, toliko je to normalno postalo. Iskreno, nemam takva iskustva, ali možda samo zato što ne dajem poklone, tko zna kako bi mi bilo da dajem. Osobno, meni je to prestrašna stvar.
EDIT: @dream
pardonček, nije naglašeno, po meni problem leži u poticaju, ne nagradi - nagrada je na kraju individualna stvar. Osobno mi se pršut godišnje čini i previše i nepotrebno (budimo iskreni, da doktor ima imalo savjesti, nakon dva-tri ih jednostavno ne bi primao i znao bi to obrazložiti na način da ne ispadne nezahvalan), ali sa strane tvog starog razumijem zahvalnost za život koji mu je pružio. Ali ako tvom starom nije previše, zašto ne?
Razlikuješ li za početak uopće poticaj - od nagrade?
Naravno. Jesam li negdje spomenuo nagradu za obavljeni posao? Nakon što je posao obavljen. Ma da smatram da ni toga ne treba, odnosno ne smije biti.
Ja bi rekao da nisi i da ne postoji.
Imam i sam nedavnu sličnu situaciju u tom smislu. podsjeća me na Zdravka Mamića koji uporno tvrdi da ne bi nikada bio cinker. Ne znam što bi mu to trebalo značiti, po meni je to lopovski mentalitet - ako cinkaš, riskiraš da će i tebe cinkati. Isto mi je i s ovim - ako poklanjaš u nadi da ćeš dobiti uslugu (bilo onu koju bi ionako trebao dobiti, ili bolju od neke koju bi trebao dobiti) onda si korumpiran jednako kao i onaj koji prima. Jedino što je ovo jedna od onih rijetkih situacija kada je bolje biti onaj koji prima :)
Inače, čujem od ljudi koji u obitelji imaju liječnike da je mentalitet toliko otišao kvragu da se ljude danas (uglavnom, ali ne uvijek) stavlja na led dok se ne isprse. Kažu da liječnici danas već očekuju nešto, toliko je to normalno postalo. Iskreno, nemam takva iskustva, ali možda samo zato što ne dajem poklone, tko zna kako bi mi bilo da dajem. Osobno, meni je to prestrašna stvar.
Nemam ni ja, a koliko sam razgovarao sa kolegama i prijateljima - ni oni. Ja bi postavio protupitanje - misli li itko na ovoj temi da je doktor u Hrvatskoj adekvatno plaćen za svoj nauk i rad u konačnici ? Cijenjen neću ni govoriti, jer smatram da je apsolutno zapostavljen i zanemaren, ali o plaći bi se baš dalo debatirati i povući paralele sa nekim drugim precjenjenijim zanimanjima, bi li adekvatna nagrada i plaća smanjila razmjere korupcije i (ne) morala kojeg spominjete - ja mislim itekako da bi, i to u kratkom roku već.
Ne tražim ni razloge ni opravdanja cijeloj situaciji, jer je korupcija i mito uvijek - loša i protuzakonita, svugdje. Ali potražite uzroke za početak, osim ljudske pohlepe koja će vam prva pasti na pamet. Kreni od svog doktora opće prakse, obiteljskog liječnika. Kakvu plaću on ima?
@apropo situacije u mojoj obitelji, da to zgotovim, dodao bih samo da čovjek nakon te situacije kroz godine postane sve svjesniji što je prošao, što mu je omogućeno, i da je u konačnici taj doktor za tu osobu = Bog. Odnos jednostavno postane nadljudski, malo je reći prijateljski.
Opet - razumijem i one koji ne podržavaju, kao što i ne želim nikome da proba, prođe - i da onda počne shvaćati. Bolje da ne razumije i ne podržava, ako je cijena razumjevanja teška bolest. Ja sam možda pretjerao sa pršutom, pićem, svake baš godine, ali razumijete što govorim, posjeti doktora i dalje, iako nema obveznu kontrolu već par godina, može odnijeti nekad - može i svaku drugu,treću,petu godinu maslinovo ulje, nekad bilo što domaće pošto je i doktor dalmatinac itd. ( opet - nije opravdanje) ali ponavljam, to je jedan pretežak splet okolnosti, i čovjek je sretan što je živ. Nadljudski sretan.
Toliko o tome od mene, vraćam se općenitom.
Razlikuješ li za početak uopće poticaj - od nagrade? Mom ocu je operiran rak sa 27 nepunih godina, danas ima 53, svake godine uredno posjeti liječnika i odnese mu piće ili domaći pršut, ne vidim ništa loše u tome, tim više što se radi zaista o vrhunskoj, ali ono top-klasa kirurgu.
Kada ti netko da šanse 1 od 50 da preživiš, i uspije ti spasiti život, da uz to napraviš dvoje zdrave djece ( ja i brat ), stvarno nema ništa loše u znaku pažnje, pa bio on i doživotan - svake godine dok je doktor, ili moj stari, živ.
A što se tiče "podmazivanja", novčanim sredstvima, protiv toga sam apsolutno, kao i sa uslugama, obećanjima, kontrauslugama itd. To je na koncu konca diskriminirajuće prema ostalim pacijentima, i predstavlja korupciju odnosno mito. Nijedan ozbiljan doktor ti na to ne pristaje, što god pročitao u novinama i čemu god svjedočio, mislim da se stanje tu 2012. godine drastično popravilo u odnosu na recimo 80-te ili 90-te.
To je njegov posao da spašava ljudski život, sam je to odabrao. Posao kao svaki. Sad nekad uspiju nekoga spasiti, nekada ne i tako to ide. Meni su jadna ta "davanja u znak zahvalnosti". Znam da je to ljudski život, ali to je njegov posao, zar ne? Pa isto tako ga ne ubiju kada ne spasi neki, zar ne?
Ne tražim ni razloge ni opravdanja cijeloj situaciji, jer je korupcija i mito uvijek - loša i protuzakonita, svugdje. Ali potražite uzroke za početak, osim ljudske pohlepe koja će vam prva pasti na pamet. Kreni od svog doktora opće prakse, obiteljskog liječnika. Kakvu plaću on ima?
Koliko se kreću plaće doktora opće prakse, a koliko onih na hitnoj i kirurga? Po meni onaj na hitnoj i kirurg koji spašava ljude hitnim operacijama treba imati veću plaću, ipak je tu veliki stres da držiš nečiji život u svojim rukama.
Razlikuješ li za početak uopće poticaj - od nagrade?
Naravno. Jesam li negdje spomenuo nagradu za obavljeni posao? Nakon što je posao obavljen. Ma da smatram da ni toga ne treba, odnosno ne smije biti.
- slažem se (u što ulazi i predhodni post).
- glavna razlika je prije-poslije. Mito-dar (uz crkveni milodar, koji nekim čudom objedinjuje oboje, neoporezivo). Ako je prije tad bi se trebalo smatrati mitom (da se dođe na red ili bilo koji razlog koji zaobilazi proceduru...). Ali to je već ukorjenjeno u ponašanju ljudi koji su 'krivci' za takav 'nevini mito'. Sve dok su u pitanju bonbonjere i kave, može, ak su u pitanju kuverte to je klasičan mito. Istovremeno takva nepotrebna (preventivna) darivanja su vrlo ozbiljan uzrok za pravi mito, postaju navika...
- drugi razlog (za potrebu ''umiljavanja'') je sam sistem, kombinacija državnog i privatnog (npr CT..) .. tako da je čekanje na red ili sama mogućnost dolaska na red u nekom svrsishodnom vremenu postalo razlog za darivanje. Tu je razlog interes, velik novac koji se pretače iz džepa u džep.. matematički je OK, u stvarnosti država gubi, pojedinci dobijaju.
povratak literalcima s pitanjem: zašto se spajanje riječi izbjegava (ili proglašava neispravnim) spajanje riječi. Primjer Eng. not, can not can't, did not didn't ... ne ću vs neću je samo primjer (koji je dozvoljen), ali se može odnositi i na sve ostale negacije jer ne mogu ili nemogu recimo već izgovorom ih se spaja a nije pravilono (ili je nepravilno?) .. Zašto je tako kompliciran (naš) jezik? Zar su samo naši jezikoslovci takvi čistunci? Istovremenio u hrv.standardu je prihvaćeno pravilo (ili što već) da je kraći oblik 'praviliniji'.... izgubljen sam u tim pravilnim nepravilnostima.
pa sad na 'praviji' topic: ... Roha, koji daje ostavku, vs Roha koji ne daje ostavku? Već iz te rečenice svi možemo pogoditi da je prvi stranac, drugi domaći..
- Samo mentalitet ili sistem (neodgovornosti-kazni za postupke, rekao bi ovo drugo)..
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-iranu-ubijen-sveucilisni-profesor-radio-je-u-postrojenju-za-obogacivanje-urana/593013.aspx
@kizo: cia?
