Prvo, nemam sliku svoje male nakupine, ali ova se nalazi medju njima, kupljena upravo u Chaptersu - http://www.chapters.indigo.ca/books/Fight-Club-Chuck-Palahniuk/9780393327342-item.html?ikwid=fight+club&ikwsec=Home :-P Tyler je opisan bas tako... plavicasta divlja kosica, negdje u sredini knjige napumpa 200 trbusnjaka, i nosi bas jednaku odjecu.
Trbusnjaci. Trbusnjaci su, za pokretljivost, beskorisna vjezba. Ledji trbusnjaci _DONEKLE_ pomazu stabilnosti, sto bi znacilo da teoretski pomazu u borbi - ALI... vjezbati za borbu? Kakvo je to onda 'sirovo izbacivanje svega', ako je cilj 'pobijediti'? Gdje je nihilizam tu, ako pokusavas bilo kako izbjeci ishod u kojem ces zavrsiti razbijene glave? Tsk tsk tsk... Tyler treba ponavljanje gradiva.
Kapitalizam.
Koja je to tocno prodajna cijena? Jednostavno - proizvodna cijena puta 3. Zasto? 1/3 trecina za proizvodnju, 1/3 za R&D i sirenje, 1/3 za porez. Proizvodni troskovi softwarea su 0. Da li to znaci da sam ja debelo preplacen, ili mi placaju proslost? Tj. placaju to sto sam u proslosti potrosio vrijeme uceci? Da, upravo to.
Dakle, moju cijenu odredjuje trziste rada - koliko programera ima koji su voljni raditi te koliko su iskusni. Moja placa stoji u balansu u odnosu na sve ostale place, i to se debelo osjetilo u industriji kod svih 'osrednjih' programera kad je outsourcing u indiju postao popularan.
Nase place + beneficije + porez odredjuju cijenu proizvoda.
Gazda je vec jedanput potrosio novas na rast... tj. kad je stvarao kompaniju, jer je tada rastao iz nule. Zasto stati, onda? Zasto ne rasti dokle god ga je volja? Neke kompanije (ID software) su zakljucane na 70 zaposlenika i slus. Neke druge kompanije (Realtime Worlds) su narasle dok kazes keks. Zasto ne dozvoliti to?
Sve ostalo sto si rekao, Veliki Brate, slazem se s tobom kao sto sam i pokazao TU-om. I ja bi takav sistem, da mogu normalno zaradjivati u hrvatskoj i posjecivati svijet kako god mi prdne. I ja bi htio da mi je hrvatska putovnica jednako vrijedna kao i americka. I ja bi htio da ne moram na poslovni sastanak doci u odijelu nego u trapericama i da me se ne cijeni po izgledu.
Nazalost, ne zivim u bajci, zivim u svijetu u kojem je stanje takvo kakvo jest. Znas i na svojem primjeru da ne vidim nikakav problem pozvati dobrog stranca u svoj dom na koliko god treba, pomoci mu da se snadje ako zeli i pomoci mu da si nadje novi zivot ovdje.
Da li bi to mogao ziveci u kutiji i proizvodeci sapun (koji se ne proizvodi tako jednostavno kao u filmu, btw)? Ne, ne bi.
Sta je dugorocno korisnije, onda? Izboriti se za nekakav koncept 'moci' u ovom sistemu koji je, pa pomalo postavljati svoja pravila, ili biti potpuno nemocan i jadikovati?
Za odgovor o Tylerovom izgledu, baci pogled na odgovor Velikom Bratu. Razumijem sto zelis reci o ideji koju propagira Tyler, ja tu ideju postujem i slijedim, i iz onoga sto sam napisao o svojem zivotu u postovima, mislim da se to vidi. Ja sam uzeo Tylera kao primjer da cak i takve velike ideje vrlo lagano propadnu jer ljudi nisu konzistentni, i ne slijede svoje prioritete.
Za ostatak o unaprijedjivanju samog sebe - zasto mislis da govorim o papiru? Ne govorim ni o papiru, ni o tecaju, ni o faksu... imamo i tu na forumu diplomiranih informaticara koji izgube zivce u sekundi kad im ukazes na gresku...
Govorim o tome da covjek treba stati i nauciti pomirisati ruze. Ucenje nije samo u svrhu toga da dobijes bolji posao s vise novca... nego u svrhu toga da s vremenom MANJE RADIS, a opet imas dovoljno sredstava za dostojanstven zivot. Pogle - pred samo 7 godina, radio sam 5 dana u tjednu, ponekad sest, a gledalo se da li sam na rucku pola sata ili sat.
Danas radim u firmi u kojoj ne moram ni doc na posao nego radit od doma. Cijela odgovornost se svodi na to da za tri tjedna dostavim ono sto sam obecao. Ako mi treba tjedan dana za to odraditi - ostala dva tjedna mogu buljiti u zid ako hocu.
I to je, ni manje ni vise, privatna firma u kapitalistickom sistemu u Kanadi. Vjeruj mi na rijec - ovdje u 'pravom' kapitalizmu, direktor se ne postaje samo tako jer ti je tata netko. Ovdje treba imati oho-ho referenci za direktorsko mjesto, proci nekoliko intervjua, a zovu i tvoje prethodne tri firme da provjere kakav si radnik bio.
Ne mogu se nikako sloziti da direktor postaje monstrum koji odbija platiti radnike i izrabljuje ih. Takva osoba u ovom, zapadnom svijetu, ne dogura nigdje osim do otkaza, zasto? Jer je trziste rada vrlo aktivno... ljudi daju otkaze skoro svakih godinu dana, i svaka firma zeli zadrzati kvalitetne ljude. Ako je shef los, radnik mu pokaze srednji prst, da otkaz, a recruiter mu nadje novi posao u roku od tjedan dana.
NIti jedan gazda nije toliko glup da zeli izgubiti kvalitetne ljude.
Takva stvar se nazalost trenutno odvija iskljucivo u game industriji, a objasnit cu i zasto. Svaki mladac i njihova mama zele raditi igre, dakle, trziste je zasiceno mladih ljudi tek izaslih s faksa koji ce raditi za mrvice, samo da dobiju priliku raditi video igre. Industrija se prilagodila, pa sto rade? Zaposle mlade, iskoristavaju ih em zato jer mogu, em zato jer mladci nemaju iskustva pa traje duze dok naprave nesto sto valja... tako to traje godinu, dvije, mladci izgore i daju otkaz, a firma zaposli novu generaciju studenata. Rinse & repeat.
Dakle, sto zelim pokazati? Nije samo crno. Nije bogme ni sivo, ali zato je i crno i bijelo.
Sto se tice HR vlade - tko ih je birao? Tko ih odbija svrgnuti, mandat za mandatom? Odgovornost za svoje postupke, remember? "Ajmo birati ove, oni su se vec nakrali pa nece vise", remember?
Apropos rada na sebi i rada na poslu - nisam shvatio bas najbolje, moze objasnjenje?
Drzava su ljudi. Zaduzenja drzave su zaduzenja ljudi u drzavi.
Kako se stvara dug drzave? Tako sto ljudi dizu neinvestivne kredite.
Kako je hrvatska stvorila ovakav dug? Jer je proizvodna i trgovinska politika u klincu. Tko to rijesava? Vlada. Ne valja ti kako vlada vodi politiku? Glasuj za nekog drugog.
Sve se moze.
Jasno mi je da si uzrujan time sto je 'drzava' nabila dug koji ce i tvoja djeca otplacivati, ali znas sto? To su posljedice biranja uvijek istih losih vodja.
Ako ti nisi birao te vodje, i nesretan si u svojoj drzavi, pa ja ne znam sta radis ondje vise! Prodaj stan, kucu, auto, sto god vec imas, spakiraj zenu i djecu i bjez' negdje drugdje gdje ti se svidja i politika i vlast. Barem sad mozes dok jos nisu digli pre-visoke ograde, uostalom kao sto sam spomenuo Velikom Bratu - ako ozbiljno tako odlucis, javi se meni pa cemo vidjeti sta se moze napraviti.
U vezi nastanka duga drzave, preporucam najtoplije (svima) Chris Martenson's Crash Course. Sve skupa traje oko sat i pol, vec sam ga podijelio nekolicini ljudi preko PM-ova, drzi se problema u US-u ali vecina tih ideja su globalnih razmjera.
Edit:
Zelim zahvaliti kome god da je sredio editor. Sad trpi i totalno suluda uredjivanja po citatima, i svejedno post prolazi!
11.0010010000111111011010101000100010000101101000110000100011010001100010011
