O svemiru

sumnjam da će se vidjet iz naših krajeva, jer kad se ruše sateliti i slične stvari ruše se tako da ako šta ostane od njihovih dijelova koji ne izgore u atmosferi, padnu ili u neki ocean ili u neku veću pustinju... 

Hvala na informaciji o knjizi. Pokušat ću je naći u svom mjestu.

Inače, slažem se s Tobom da je fizika zapala u slijepu ulicu. Po mom sudu, to je posljedica brojnih zabluda koje danas vladaju u znansti. Jedna od njih je i ta da je međugalaktički svemir vakuum. Po meni, to je obična besmislica jer ne odgovara činjenicama. Naime, u vakuumu bi se sve (kako sam kažeš) moralo gibati pravocrtno jer ništa ne bi ometalo to gibanje. A navodni "fotoni" gibaju se valno. Kažem "navodni" jer su fotoni samo teorijske, a ne stvarne čestice. ali i kao "teorijske" morale bi se u vakuumu gibati pravocrtno i jednoliko. Valovi su, naime, mogući samo u mediju, u tvarnoj sredini (vodi, zraku, eteru...) i čim se nešto manifestira kao val mora postojati i tvarna sredina (tvarni sadržaj) koji se biba na način valova. Val je samo forma nečega i gdje postoji val mora postojati i nešto što ima formu vala.

Za razliku od etablirane znanosti, za koju je eter tabu, danas mnogi znaju da bez etera ništa ne bismo mogli razumjeti u svemiru, napose elektromagnetne valove, ali ni mnoge druge fenomene poput EKG-a, EEG-a, EMG-a, aure i dr. U stvari, svi valni fenomeni u svemiru nisu ništa drugo nego reakcija etera u obliku podrhtavanja na promjenu tlaka u eteru.

Doduše, autori ovakvih zamišljaja, zahvaljujući ponajviše Einsteinu koji je odbacio eter kao nešto nepotrebno i suvišno, nerado govore o eteru, nego se radije služe pojmovima kao "polje nulte točke", "Božanska matrica", "implicitni red" i sl. Ako mi ne zamjeriš, rado bih Ti preporučio knjige: "Polje" - od Lynne McTaggart, "Cjelina i implicitni red" - od Davida Bohma ili "Božanska matrica" - od Gregga Bradena. Čini mi se da se radi o knjigama koje su trebale biti napisane i koje zaslužuju da budu pročitane. U njima se da naslutiti da se stara znanstvena paradigma dovoljno urušila u sebi i da je pitanje vremena kada će se pojaviti nova. Čitajući ono što si napsiao o Arvešu i "Teoriji jednostavnog svemira" kao da odatle puše neki novi vjetar. Knjigu ću svakako potražiti.

Rado bih Ti preporučio još nekoliko knjiga, ali ne znam što Te sve zanima. Ipak, iz nekoliko Tvojih misli u ovom forumu čini mi se da imamo slične sklonosti. Stoga bih Ti svakako preporučio sljedeće knjige: "Od znanosti do Boga" od Petera Russella; "Božanska matrica" od Gregga Bradena, a napose "Biologija vjerovanja" od Brucea Liptona. Spomenute knjige nisu samo zanimljive, nego na svoj način podvlače crtu ispod koje se više ne može kada je u pitanju potraga za istinom na nekim područjima znanosti. Nadam se da ćeš uživati u njima.

Ja sam, pak, pronašao knjigu "Teorija jednostavnog svemira" od M.P.Arveša. Nakon letimičnog pogleda u nju čini se da knjiga obečava. Volim ljude koji imaju hrabrosti da se sučele s etabliranim paradigmama i koji na nov, originalan način pokušavaju tragati za istinom. Nadam se da ćeš mi se pridružiti u razmišljanju ukoliko mi se Arvešove zamisli učine dovoljno pouzdanim i iritantnim.

Hvala!

Od istih autora, i druga pjesma na njihovoj stranici je odlična :)

e nisam bio jako dugo u ovoj temi i neznam dal je ko postavio pitanje sto je svemir...

i da vas pitam sta vi mislite sta je to svemir, kak je nasto, kolko je velik?

pa svemir je kao najskladniji sustav koji postoji

Pa crna rupa je zvijezda koja se  urušava sama u sebe tj. njezina gravitacija je sakuplja prema njenom središtu. E sad, gravitacija je toliko jaka da joj čak na određenoj udaljenosti ni svijetlost ne može popbjeći,takozvani događajni obzor.I sad ti meni kaži kako bi tu mogli vrijedit fizikalni zakoni?Događa se nešto nevjerovatno, sva materija se skuplja u jednu jedinu točku...

 Da,da to su neka nja-sra i fore sa nekim kreatorom i onaj val i dizanje svijesti na viši nivo...uglavnom neki metafizički bulšit.

kapacit našeg mozga je preskroman za pojmiti nešto takvo,ali mene zanima zašto nitko ne govori o onom što je ispod ili prije svemira.

šta pričam,pa o tome da večina smatra "big bang" kao poćetak svemira,mene to zbunjuje jer ako uzmemo u obzir da se svemir širi i da je ta tvrdnja o prasku točna,onda se moram zapitati  po čem se širi i u čemu je eksplodiralo sve to?

zamišljam veliki bijeli papir i kako netko pusti kap tinte na njega koja se onda razlije po tom papiru,i zavisno od količine tinte nastavit će se prelijevati na sve strane papira kružno.tako nekako ispadne prasak,eksplozija crnila na nekom "papiru" koje se sad širi.

e sad mene zanima šta je taj "papir",ili šta je ispod svemira i po čemu se širi?

to je moja teorija bijelog papira i nadam se da sam dobro objasnio šta se zapravo tu pita (posebna je priča tko je "izlio tintu" ili prouzročio prasak).

to i pričam,što je preko ruba po kojem čestice surfaju,mislim vakuum,neprihvatljivo,treba se pitati koliko je zapravo svemir slojevit.recimo redom,"tinta","papir","stol na kojem je papir","prostorija u kojoj je stol" itd...tko može dalje a da ne poludi,direktor!a još se nismo ni dotakli toga ko je prosuo sve..

Big bang nije početak svemira!

To su prvi trenuci NAKON nastanka svemira, ne i sam svemir.

Inače, usporedba ti je zanimljiva - ali preporučio bih ti da kad razmišljaš o tome stvari sagledaš iz drugačije perspektive. Zašto bi morao postojati taj papir? Doista, u našim Newtonovskim okvirima, takve "podstvari" su nužne, ali bilo bi strašno generaliziranje da prihvatimo kako su pravilnosti naših okvira univerzalne (u smislu sveopće, za sve što postoji). A možeš i dalje razmišljati, postoji li uopće naš svemir? Mi ga možemo tako nazivati, no ako postoji treća strana, "izvan" njega, postoji li on za nju? Apsolutno ništa ne dokazuje to.

Preporučio bih ti izbacivanje iz naših standarnih zamisli da svaki događaj ima svoj uzrok (uzrok-posljedica) i da se vrši po nekom pravilu.

Možda je cijeli naš svemir, ono što mi nazivamo "prostorom", samo jedan sićušni dio onoga što postoji. Možda je naš svemir poput nekakvog akvarija nekim nezamislivo većim bićima, kojima je bio dosadno pa su izmislili materiju i gledali što će se desiti.

To me podsjeća na kraj Ljudi u crnom . Ali to i ja mislim. Možda smo samo dio nekog atoma koji opet jedan u bezbroj u nekom drugom svijetu. Ko će ga znati ;)

Što se tiče knjiga, preporučam vam Parallel worlds, autor Michio Kaku.

glupost,po kojem sistemu se može odrediti šta je moguće ili gdje je ta granica,a ti si tu pretakao iz šupljeg u prazno i nisi ništa rekao a kamoli činjenicom podebljao.

da li je moguće postojanje drugih dimenzija ili zašto elektroni nestaju i pojavljuju se a nitko ne zna gdje odlaze,ne možeš racionalizirati iz svog stajališta limitiranog promatraća.

pogledaj si "koji k...c uopće znamo" (naš prijevod) pa da ja sad ne moram ovdje elaborirati sve to,ako poslije tog filma budeš mogao odrediti granice i pričati šta je realno ili ne,onda stvarno... evo ti za svaki slučaj na originalnom naslov,dokumentarac se zove "what the #$/#$/ (ovo ti je ono kao "blip") do we know",pa neka ti kvantni fizičari bolje objasne stvari.