Da li ste ikada imali blizak susret sa smrti

Imao sam jedno 8 godina i u naselju je bio lunapark..

 

Nije bio klasični ringišpil, nego neka naprava na kojoj se sjedalice vrte krug, ali se paralelno kreću i gore dolje..

Uglavno te sjedalice se "zatvaraju" tako da se spusti neka šipka ajmo reći u visini grudi koja bi trebala osiguravati da ne sklizneš dolje..

 

Problem je kod mene nastao što sam imao trenirku koja je stvorila točno 0 trenja sa površinom, tako da "gripa" na pozadini nisam imao.

A kako sam bio mali tako sam i bio dosta sitan.

 

Uglavnom, ubrzo po startu sam skliznuo skoro u potpunosti kroz taj prostor između šipke i sjedalice i sigurno bih pao dolje da me nije mama primila i držala do kraja vožnje..

Nije sigurno da bih poginuo, ali bi se polomio pošteno..

 

 

Drugi put me spasio tata. Kupali smo se na moru i ja sam prihvatio ponudu nadolazećeg vala da se malo napijem.

Svakako ništa neobično, ali ovog puta sam se tolko nagutnuo da mi se zamračilo i otkazale su mi noge. Nisam se ni stigao zakašljati.

 

Vjerojatno bi me izvukli van, ali srećom nikada to nismo saznali jer me tata vidio i dohvatio prije nego sam potonuo..

Ne znam kolko dugo sam dolazio k sebi, ali sam se iz vode ne bih izvukao nikada.

 

 

Treća zgoda je malo humoristična.

Naime preživio sam frontalku pri čemu sam ja bio na biciklu, a sa druge strane je bio tegljač.

Srećom, on je bio ukopan na mjestu :)

 

 

 

 

 

Svaki put kad biciklom na magistrali vozite niz brdo preko 60km/h, a s vase strane je provalija od preko 30m cijelo vrijeme, imate iskustvo blizu smrti.

Naviknete se jer je predobro.

Osim kliničke smrti, definitivno najbliže smrti sam bio u trenutcima kada je moj otac saznao da sam pao razred. Uz to su mi se vratila neka sjećanja iz djetinjstva, ružna...

Ono što me uvijek "prati" su problemi sa štitnjačom, koje ne znam hoću li ikada riješiti, a obišao sam 5 specijalista.

Bilo je to jednog dana ja sam sjedio na stolici i ljuljao sam se i umalo sam spao i poginio ufff to mi je ostavila traumu za cjeli život :)

Prije 10 god. vozio sam se s skateom tako da sam ležao na njemu naravno da se postigne veća brzina. Spustio sam se s brijega u selu i po cesti kroz selo u zavoju došao auto, uspio sam skrenuti i betonska ograda be odbacila na asfalt, a od njega sam se odbio u pijesak. Uglavnom vrtio se se kao na vrtuljku dok nisam udario.

skoro svaki put kad cekam jedan par na tiketu

Imam par situacija..

 

dok sam imo 8 godina na viru na moru sam oso malo dalje plivat i bio sam blizu nekog grebena neznam kako da se izrazim, i odjednom me počelo nesto vuc(vjerovatno struja il šta) još dalje od obale ja sam plivao ali stajao na mjestu i uspio sam se dohvatit za taj greben i onda je stari došo po mene, sav sam se usro od straha..

druga situacija na bazenu sa nekih 10 godina sam bio i naravno moja mama ima frendicu i ta njezina frendica ima sina neki mali a debeli, i ja skočim u bazen a on na mene, u vodi sam se poceo gusit, imo sam 10 godina al reko sam sam sebi, ovakvoj smrti se nisam nado, i skoci on sa mene.. uh to mi je najgore bilo..

treci put pretproslo ljeto, dobio za firmu skutera nekog kineza, i sad ja naravno htio sam da mi motor ima cim manje sranja po sebi, tata je namontiral na motor onaj ko mini bunker, a ja to izvadil i retrovizore sam zvadil, i vozim se ja po ulici, dvosmjerna, imo sam kacigu, i prođe policija pokraj mene, i sad mene zanima budu me isli lovit tak da stanem il kaj bude okrenem ja glavu i gledam, vidim da oni idu svojim putem nije ih briga za mene, okrenem glavu u tom trenutku motor iz suprotnog smijera, mimoišli smo se vjerovatno za par cm.. u toj sam situaciji isto skoro napunio gace..

Eh da...skoro sam zaboravio.

Imao sam školu popodne (inače sam uvijek ujutro) i klasika, stižem doma vlakom. Na jednom dijelu prelazim prugu. Inače kad idem doma je, jelte, dan. Kako sam sad bio popodne u šk, bio je mrak. S obzirom da je bila ista ruta kao i prije, nisam obraćao pažnju previše. Sve dok strojovođa nije sjeo na trubu. Pogled udesno je otkrio 2 svjetla, jedno 5 metara od mene. Definitivno najbliži "susret sa smrću". Tek sam pola minute nakon toga došao sebi i usro se od straha...:P

 

EDIT: Btw., bilo je još situacija gdje sam tako nekako i tramvaj ugledao, na pola metra od sebe, ali sumnjam da bi me ubilo...:P

 

Ako je istina to što kažeš, onda si imao astralnu projekciju..

Evo i ja cu napisati ozbiljno jer mi je dosadno.

Najblizi susret sa smrti mi je bio pri porodu jer sam imao hematom na mozgu. Ludo je to sto sam ostao ziv, sreca.
Ne znam puno o tome, to su mi roditelji samo rekli da znam ako u buducnosti bude problema.

Ne znam bas moze li se od toga umrijeti, ali do desete sam godine dva puta imao upalu pluca, to uopste nije strasno sto se simptoma tice.
Jako strasan dogadjaj je bio kad sam sa 5 godina, ali se sjecam jako dobro jer mi se usjeklo u pamcenje, stao sam na saht, on se okrenuo, ja sam upao i on se zatvorio iznad mene. Cekao sam duze vrijeme u potpunom mraku da netko cuje kako vristim jer nisam zivio na mjestu gdje prolazi mnogo ljudi.
Kad sam bio nesto stariji, stavio sam ekser u uticnicu i pojma nemam kako sam se osjecao, ali ta uticnica vise nikad nije radila.
I kad smo pravili kucu, ja sam sjedio na prozoru svoje buduce sobe na spratu. Sjedio dok su mi noge visile napolju i tata me ugledao. To je jedna od rijetkih prilika u kojoj me tata istukao.
Nije smrt, ali sam u papuci stao na dasku kroz koju je bio proboden ekser koji mi je prosao kroz stopalo.
Jednom sam prepao mamu dok je peglala i trznula se na takav nacin da mi je peglom spalila podlakticu.
Prije par godina, isli smo na more. Padala je kisa i stali smo da popijemo kafu u restoranu. Ja sam izasao da uzmem nesto iz auta, krenuo niz spust za invalide, okliznuo se i potiljkom udario u stepenicu iza. Mislim da je to jedini put sto se sjecam da sam izgubio svijest.

Eto, ipak nisam toliko puta susreo smrt.

Zamisli da te osakatio, tj da su ti neke trajne posljedice ostale. Čovjek bi te skroz na duši imo.

Osobno ne bih želio NIKAD da ozljedim nekoga (svojom krivicom) i da mu ostanu neki trajni zdravstveni problemi. Užasno bih se osjećao 

Jbt naježio sam se ... 

Jeb3n si ti lik. Živjeti s tobom u nekim situacijama prava pustolovina. Kakve ti stvari radiš da svoje starce toliko isplašiš, haha. :P

Da ozivim malo temu.

 

22.01.2012- Moja prva i nadam se zadnja prometna.

 

Detalji: 0% alkohola, spora voznja, poledica..

 

Opis: Kao i svaku subotu, provodeci ju sa curom kod kuce uz filmove (ne pijem alkohol nikako). Ponestalo nam je cigareta. Ajde da odemo u grad do benzinske po njih i tako kupimo cigarete i zaustavi nas policija. Pitaju me da li sam voljan puhati, rekao zasto ne. Ne pijem, ne konzumiram drogu, radite sto god zelite.  I sve obavio kod njih i tako krenuli kuci svojoj. Kilometar prije kuce na ostrom zavoju, bila je jaka poledica na cesti, prvo sam mislio, posto je padala kisa da je cesta samo mokra. Usao sam u zavoj sa 70-tak km/h i odjednom auto je otisao na suprotnu traku, u strahu sam nabio gas umjesto kocnice i naglo volan zarotirao u desno i zatim u lijevo (NAJVECA POGRESKA).

Preletjeli smo rubni kamen i udarili lijevim prednjim krajem u kucu (auto je doslovno odletio u kucu sa prednjim krajem, nije ju udario u donji dio kuce). Od kuce nas je odbilo i u zraku okrenulo i tako smo zavrsili na desnom boku auta. To je trajalo mozda minutu, ali meni kao da je trajalo cijelu vjecnost. Kako je cura bila na suvozacevom mjestu i na njenoj strani smo zavrsili. Nije vidjela da je njen prozor na betonu i isla je razbiti staklo i tek je onda vidjela da je ona na zemlji i brzo se nekako dignula i razbila moj prozor i izasla van. Ja sam nekako isto izasao, ali sam se zatim srusio između auta i ograde jer sam vidio da mi krv ide niz glavu (inace cim vidim krv, padnem u nesvijest). Zatim kako je auto jos bio nestabilan, malo se okrenuo i prilegao na nogu. Dosla hitna, dosla policija i nikome jasno kako smo uspjeli zavrsjeti u tom polozaju. Kao da sam uletio sa 200km/h u zavoj. (kazaljka se automatski zablokirala na 70-tak km/h cim se zracni jastuci aktivirali. Mene su otpeljali na hitnu jer me nisu mogli probuditi. (Ustanovili su mi: potres mozga, napuknut kraljezak, natuknuce kljucne kosti, ruku, rebara...) Curi na svu srecu nije nista bilo, ali doslovno nista...

3 PUTA su mi vadili krv na hitnoj jer su vidjeli da nemam nista alkohola u krvi i jos 4. put sam morao puhat i nije im jasno kako to da nisam pio  ...(znaci ako odes vikendom do grada, odmah si alkoholicar ili si barem morao popiti pivkana?)

Strasna im je logika....

 

 

Bio sam par dana u bolnici i pustili su me...Nicega se nisam sjecao i dok mi nisu ispricali cijelu pricu....

 

(ALI NORMALNO, SLJEDECI DAN U VIJESTIMA: mladi Karlovcanin, zbog brze voznje od 160km/h sravnao kucu u Mostanju...

U alkoholiziranom stanju, mladi vozac nema pojma o voznji i tako..)

 

Evo par slikica:

 

 

CroVandal

taj kafic di se pucalo imam osjecaj da je svirala narodna :)