Što ne valja s "tradicionalnim" medijima?

Pa ove što sam dao linkove u tekstu - Real Clear Politics koji je agregator i izračunava srednje vrijednosti više anketa, Five Thirty Eight (http://fivethirtyeight.com/) ali imaš ih tonu drugih samo upiši "2016 primaries polls". Mislim, vidjet ćeš sam koji su sajtovi ozbiljni i s ozbiljnom statistikom. 

PS: ovo je dobar pregled: http://elections.huffingtonpost.com/pollster/2016-national-democratic-primary

Bitni su ovi "undecided" glasovi za koje se Sanders sada bori i independent (nisu registrirani kao demokratski birači) koji nisu obuhvaćeni anketom za koje alternativa tvrdi da su stalno podcijenjeni u anketama jer se ove bave samo registriranim demokratima i gop-ovcima, a ovi undecided i independent će odlučivati.

Glede statistike i US izbora (ali i opće ehm "činjeničnosti"):
Tomi Ahonen je prilično dobar agregator i prognozer statistika. U stvari, od Forbesa je proglašen "as the most influential writer on mobile related topics"; sasvim točno je predvidio zbivanja oko Nokie; u stvari, koliko znam, najtočniji je prognozer trendova glede mobilitya uopće.
Fetiš su mu US izbori. Čitao sam njegove "background stories" analize vis a vis Obame i Romneya. Zanimljivo i poučno. I činjenično, mahom (pre)detaljno obrazloženo.
Ok, lik je ekscentrik, no to mu ne umanjuje stručnost.
http://communities-dominate.blogs.com/

"Primjerice, jednaku težinu ima stav protivnika procjepljivanja, osobe bez ikakve medicinske naobrazbe, i stav neke nacionalne liječničke komore ili Svjetske zdravstvene organizacije da je procjepljivanje populacije nužno za suzbijanje zaraznih bolesti." Možda zbog toga što su se toliko puta "svjetske" i medijske i zdravstvene organizacije pokazale kao obične filijale farmaceutskih kompanija pa su u očima običnog čovjeka izgubile vjerodostojnost koju su nekad imale...dovoljno je bilo pogledati "histeriju" oko vakcinacije čuvene svinjske-ptičije i- ne -znam-više-koje gripe...Dobro se sjećam jednog od bivših hdz ministara kako se cijepi u jednom trenutku dnevnika kao jel za nas pozitivan primjer i u sljedećem ministrice zdravstva Poljske kako mtva-hladna govori kako joj nije ni na kraj pameti uzeti preporučene doze "spasonosnog lijeka" za Poljsku jer ga smatra običnom floskulom farmaceuta. U tom trenutku govor ministricje je - prekinut na TV-u i ostalim javnim medijima...ili knjiga Loša znanost dr.Ben Goldacre i drugih dobrih ljudi...itd itd

 mda, najbolje nas povješati na stupove uz cestu...

a jel treba objesiti i mehaničara koji ti svjesno ugrađuje jeftinjak diskove na servisu jer mu je gazda tako rekao, iako zna da ti se mogu raspasti kad na autoputu zakočiš pri 140 na sat i rasuti te ko đubre po njivi niz 2-3 kilometra asfalta ili one što su ugrađivali nelicencirane dijelove u avione, pa su ovi padali ko muhe po svijetu

jel treba objesiti kuhara koji ti u restoranu pošalje odrezak sa salmonelom i nije prošao sanitarni pregled, ali ga gazda svejedno tjera da radi

jel treba objesiti pekara koji umijesi u kruh one praškove s popisom e-spojeva od kojih je pola kancerogeno

jel treba objesiti mesara koji ti je jučer uvalio šnicle argentinskog goveda zaklanog prije 10 godina

da, novinari su najveći problem

 točno tako, a kao i štefica cvek možemo eventualno pasti u depru i pozobati šaku multivitaminskih tableta

napričao bi ja ovdje svašta o iskustvu u novinama, objektivnosti - haha, istraživačkom novinarstvu i sačekušama pred haustorom, urednicima koji stisnu delete na tekst koji si radio tjednima jer je nakon zadnjeg tvog poziva da bi i drugoj strani dali priliku ta druga strana hitno platila oglas u istoj toj novini itd., no nema smisla jer mi je već sad mučno

novinarstvo je danas, kao i mnogo drugih profesija, bliže onom prvom zanimanju u povijesti čovječanstva...

Što se dotacija tiče, apsolutono sam za ali na način da se financira isključivo server i Internet priključak (to sad onako iz glave bezveze nabacujem) i to na maksimalni period od godine ili dvije, zatim pratiti da li uopće ima čitatelja i da li je išta sebi uspio "vratiti"/zaraditi i da ima naravno kvalitetu sadržaja jer nam ne treba 100 lijevih i 100 desnih koji samo mlate praznu slamu kao ni 100 gay portala (to recimo nikako ne razumijem, ali razumijem da se ni oni između sebe ne mogu dogovoriti ili bolje rečeno svi se žele uhljebiti), ako nema bar neku statistiku koju naravno ne smije lažno nabiti nema smisla plaćati nekog da objavljuje idiotarije jer ne vidim poantu financiranja svega i svačega samo zato jer smo u "demokraciji" i svima treba omogućiti "novinarstvo", to je stvarno bezvezno rasipanje novaca. Nema novaca, ali ono, plakat ćemo i kukati ako ga ne rasipamo bezveze. Sustav dodjeljivanja financiranja i iznosi su se djelili bez ikakve veze i logike.

Ako hoćeš nešto napraviti, pa za manje od 200kn mjesečno rentaš vps, posložiš portal i ako ide lako zakupiš jači server i vrtiš, smiješno mi je kad imaju državne "donacije" od 100.000 Kn, a ono objave jedva 100 članaka godišnje, čitanost nikakva, portal isključivo za populaciju od možda par tisuća ljudi.... WTF? Ljudi odrade 8 do 10 sati dnevno i jedva godišnje zarade 50.000, a ovi za par sati piskaranja nabrali 100.000? Možda su rentali server po 5000kn/mjesečno...

Mislim da je porastom ljudske interakcije, kao i napretkom lingvistike (ne samo u doslovnom - znanstvenom smislu, vec i u smislu da se razvio nacin izražavanja, sad ih imamo više), obrazovanijem pojedincu vrlo lako moguće primjetiti u kolikoj mjeri ga pisac vuče u ideološke, neprovjerene ili nategnute vode.

Kad znantvena teorija pronađe put u pop-kulturalne vode, najčešće se zamuti na dva punkta.

Prvi je egoizam samog pisca koji se teškom mukom može oduprijeti neobjektivnosti tj. subjektivnosti (iako ponekad je nesvjetan u kolikoj je mjeri subjektivan), te mu se zbog uvjerenja da pomiče granice u dobrom smjeru potkradaju zaključci koji nemaju uporišta ili su vođeni baš tom potrebom da pomiče granice (piše ono što želi vidjeti).

Drugi je lijenost i ideološka neobrazovanost (neobrazovanost jer je ideologija već dala odgovore) čitatelja kojem je lakše čitati pisca koji dolazi do istih zaključaka kao i on sam, ili koji slijedi uvjerenja koja je čitatelj već učvrstio.

Stoga je popularnost nekih knjiga, iako i čitatelj i pisac imaju najbolje namjere, neotporna na ljudske greške u rezoniranju i prezentaciji u kojima je doslejdnost i temeljitost često na slippery slopeu ka egoizmu i ideologiji.

Nažalost, sami od najranijih početaka obrazovanja tjeramo djecu na taj slope jer iza bilo kakvog uspjeha slijedi pitanje "Tko su ti uzori?"

Osim što je pitanje kontekstualno besmisleno, upravo to i zaiskri gorespomenutu dozu egoizma u pojedincu.

Besmisleno je prije svega u kontekstu vremena jer se uzori mjenjanju kako napreduje znanost (civilizacija) dok je u vrijeme dostupnih tehnologija i znanja uzore od prije 50-100 godina moguće pronaći u svakom 10 čovjeku na planeti.

Beskorisno je jer osim što se konstruira rečenica u kojoj se ime uzora stavlja pored vlastitog imena.

Ta rečenica bi trebala predstavljati (što?) valjda neki vizualni prikaz kojim vrijednostima dajemo važnost, no rečenica - predan sam radu (ili pak sami rezultati) to već na daleko bolji način prikazuju.

Individulani geniji su relikti prošlosti, idolizacija je oskvrnjavanje znanosti kao cjeline koja iziskuje suradnju i koja (doooh) ne bi ni postojala bez korištenja tuđih "genija". Stoga će ubrzo i ovakav stil pisanja postati tek relikt vremena u kojem je bilo normalno rečenicu "Ljudi pogledajte koliko sam pametan" napisati na 450 stranica.

Ovo kazujem iz dva razloga:

1. Jer je ovakav stil pop-znanstvenih knjiga doveo do procvata "Pomozi sebi" knjiga, kao i predavanja vrsnih "stručnjaka" i "genija" za 600€ po ulaznici koji objašnjavaju kako su postali uspješni.

2. Jer je nedavno novi "Tesla" zbog konstruiranja članaka u medijima oko pitanja "Tko su ti uzori" bio nagrađen sa 10 000 kuna (i umalo titulom osobe godine) jer je "izumio" tuđi školski projekt nebitnog pogona koji služi za prezentaciju termodinamike.

Mediji tu igraju veliku ulogu jer u kojoj god branši (znanost, umjetnost, humanizam) isticali izvrsnost guraju ogromnu dozu egoizma, koji upravo i dovodi do slijepog vjerovanja "stručnjacima" i do zatiranja bilo kakvog oblika diskusije (što je od početaka bila najizvrsniji način širenja znanja).

Ljude se navikava na gotova mišljenja. U znanosti to i nije smrtni problem, no u politici već jest.

Slažem se i napominjem da upravo takav stav starijih nastavnika zaustavlja napredak u obrazovanju kakav nova tehnologija može pokrenuti. Sam stav da je raspon pažnje smanjen (i da je to iznimno velik problem) skreće fokus sa činjenice da je čovjek u veoma osjetljivom tranzitivnom razdoblju: iz razdoblja u kojem je ambicija bila obustavljena manjkom resursa (dostupnost informacija, manjak prijevoza i institucija) u razdoblje u kojem se zbog dostupnosti interesa teško odlučiti u kojem polju biti ambiciozan. I dalje se uska specijalzacija postavlja iznad ljudskoj sposobnosti svladavanja mnoštva vještina, iako sama činjenica da živimo 10-15 godina više (pa i granica umirovljenja u toj specijalizaciji se sve brže pomiče) govori protiv specijalizacije.

Tebi su već u startu stavili stigmu da je velik broj interesa - loš broj interesa.

I to je loše, i to je kontraproduktivno.

Teže je na kvalitetan rad natjerati osobu koja ima blokadu upuštanja u interese, jer misli da je manje sposobna zbog nedovoljnog fokusa na jedan interes, nego osobu koja je zbog pomanjkanja volje ili pomanjkanja resursa propustila se angažirati oko nekog interesa.

Status quo funkcioniranja čovjeka se mjenja, i bilo kakav negativan stav je u startu kontraproduktvan, ma koliko god ga prezentirali kao svojevrsnu brigu.

Novinari imaju veliku moć kreiranja javnog mišljenja, a to je (za razliku od primjera koje si opisao) vrlo opasno. Kod nas je praktički normalno da se plasiraju senzacionalne informacije koje su nedorečene i nepotpune i što je još važnije koje nikad nemaju epilog. Što zapravo i ne čudi, s obzirom da je u našem društvu osobna odgovornost pojedinca na jako niskim granama.

Inače, u svom radu sam se ne jednom susreo s novinarima koji su što meni osobno (kao zaposleniku firme), što firmi prijetili klevetom ako im se ne odobri određeni popust, gratis artikl i slično.

Jos uvijek je znatno skuplja od linuksa...

Objasnio je Drago zašto nije, pažljivije čitaj.

Iako znam zašto si došao do tog zaključka, - jer apsolutno svaki medij u Hrvatskoj gura taj krivi oblik objektivnosti, gdje se od svačijeg mišljenja piše "komentar, mišljenje, analiza" isl.

Dobar primjer je Nedjeljni Jutarnji (ili bilo koji oblik magazinskog izdanja dnevnih novina) u kojem se na dulji broj stranica prezentira dnevno-popularna ličnost - najčešće političar - državni dužnosnik.

Iako je informairanje javnosti jedna od dvije dužnosti koje ta ličnost ima, duplerica u fotografskim pozama poništava iskrenost i točnost te dužnosti. Političar jest javna ličnost - dužnosnik je službenik naroda, nikako celebrity.

Ako je format ne-neutralan, prezentacija pretenciozna i arogantna - kako da sadržaj bude neutralan?

Nije toliko na čitatelju već na kvaliteti društva. Možemo se mi ograditi od svega pa reći upravo to što si ti sada rekao - sve je na teretu čitatelja - no Hrvatska je ionako prepuna realo-cinika koji nastupom ne samo priželjkuju zlobu već ju svojim djelovanjem ne samo aktivno šire, već i pasivno otvaraju mjesto za ustoličenje daljnje zlobe (jer je i dezinformiranje implicitna, indirektna zloba koja svoje lice pokazuje tek u ovakvim raspravama, čime se samo dokazuje perfidnost msm-a i njihov cilj poglupljivanja mase. Jer masa koja nema očekivanja (kao što ih ti tako olako odbacuješ) je lakša masa za djelovati u njoj.

Radi drugačije - to je sigurno no balans naivnog prihvaćanja novih trendova (dot.com boom) i negativiteta koje ima dalekosežnije osljedica (iako je autor samo htio ispast pametan i "kontemporaran" te prodati brdo knjiga aktualitetom) mora postojati.

Loše stvara brigu, briga stvara svrhu, svrha ispunjava dan i daje altruistički osjećaj pojedincu.

Opet - relikti prošlosti u kojoj je informacija odista bila dostupna pojedincima.

Stoga je nasušno bitno započeti djecu učiti kritičkom razmišljanju, logici i osnovnim filozofskim diskusijama.

I dalje imamo primjere gdje pojedinci, čak i u krugu ljudi koji neprestano pokazuju da je kvaliteta i provjerljivost inofrmacija bitnija od semantike, guraju svoje teorije rečenicom:

"Siguran sam da se u Irskoj (koja je na ovom forumu se doživaljava ko Njemačka u prošlom stoljeću kod bauštelaca) ne plaća mirovinskko, a mislim niti zdrastveno, već je to na osobnoj bazi."

Citat fakultetski obrazovane osobe koja smatra da je dostojna ustoličiti svoje mišljenje kao točno, dok istovremeno pada na prvoj točci obrane lošeg argumenta - iskazivanje vlastiog uvjerenja podrputim sa argumentom autoriteta (u ovom slučaju boagtija zemlja), iako je veoma svjestan provjerljivosti svega što je napisao.

U biti tvoja jednostavna razlučivost bitnih grešaka u toj teoriji pokazuje koliko ustvari benefita društvo ima od weba i tog neslavno kratkog attention spana.

1. Provjerljivost informacija smanjuje prostor kojekakvom teoretiziranju i izmišljanju problema

2. Pokazuje koliko se cijeni trud pisanja provjerenih informacija

3. Smanjuje prostor lamentaciji pogonjenoj egoizmom koja nekad toliko zaokupi pojedinca da pomisli na ovu točku c.), jer se pojedinac ne može otrgnuti mislima o ograničemo sebi - tj. sebi ograničenom u tih nekoliko godina koliko očekuje da će njegovo mišljenje biti bitno.

Kolegica upravo sada piše esej na temu ili Platonove JTB (justified true belief) ili na temu Gettierovih problema - Je li JTB uistinu znanje.

Kako nije imala ni logiku ni filozofiju u srednjoj školi, same tablice istine su bile problem za obajsniti, no uz pomoć tog istog interneta (koji joj je trebao smanjiti koncentraciju) danas spremna piše esej jer smo:

1.) Povezali logiku Gettierovih premisa sa Diskretnom Matematikom (radi se o IT faksu)

2.) Povezali Platona i razvoj Platnovih misli do tog Gettirovog rada

3.) Povezali sve to sa Mary's Room, što su obrađivali nedavno preko dva kolegija

4.) Pregledali ne samo nekoliko vrlo kvalitetnih videa te tematike, nego i instant pronašli kritiku i potporu tom Gettieru.

Internet olakšava povezati slojevitost znanja, interkonekcije, uzroke-posljedice, slijedove i pravovremeno identificirati varijabilnost rezultata. Ali što je bitnij uči pojedinca skromnosti jer daje na uvid tuđa intimna razmišljanja, čime će se potreba za bilo kakvim ekstremnim isticanjem smanjivati i postati će nepoželjna.

 ne potcjenjujem loši utjecaj medija, no brkaš utjecaj novinara u svemu tome s utjecajem onih koji doista drmaju medijima

zato sam ti i spomenuo mesare, mehaničare i ostale koji te mogu koštati života, koji su direktno krivi jer su ti najčešće svjesno uvalili jeftinjak diskove, 10 godina staru junetinu, 20 grama e-spojeva u kruhu ili salmonelu koju su vidjeli u vlastitom sanitarnom pregledu, na sve radi toga što je gazda rekao da tako rade su to proslijedili do tebe - nisu oni glavni krivci, bar ne toliki koliki je njihov gazda, više su žrtve kao i ti

jednako tako i većina novinara su žrtve sustava u kojem medijima drma privatni, a ne javni interes

za ove zadnje govnare ne trebam valjda komentirati kako se radi o jednakom smeću kakvo su u javnoj službi policajci/poreznici/inspekcija i slični koji na jednako otvoreni način utjeruju reket poput kakvih krimosa iz filmova o mafiji

 Prvo, drago mi je da si se (ako i nakratko) vratio komentiranju. Cheers!

E sad, jeli moj komentar naivan - i jest ponajviše jer ignoriram ekstremizam. Ignoriram ga jer ekstremizam otuđuje nečiji trud kako bi ga koristio u svoje svrhe. Stoga je alat nebitan bio on internet ili motokultivator. Onaj koji želi širiti ekstemizam učiniti će to s dostupnim alatima.

No hortikultura neće olakšati povezati slojevitost znanja, interkonencije, uzroke-posljedice, slijedove i pravovremeno identificirati varijabilnost rezultata. Ali što je bitnije uči pojedinca skromnosti jer daje uvid u tuđa intimna razmišljanja, čime će se potreba za bilo kakvim ekstremnim isticanjem smanjivati i postat će nepoželjna.

Primjer kako to čini Internet sam već dao (jer je sama činjenica da su svi relevantni radovi o temi Gettierovih problema dostupni već na prvoj i drugoj stranici Googlea dovoljan argument), dok holtikutura - izuzev davanja vremena staloženosti u kojem pojedinac može promišljati teško može doseći gornju razinu produktivnosti.

Osim ako motokultivatorom ne pođeš u obližnju knjižnicu, no da je i to motokultivarčina Hoskvarne od 300ks, Internet je i dalje brži :P.

U dva mjeseca se to neće primjetiti, neće ni u 2-5 godina. No u dosljedno vrijeme sigurno hoće. Već je sada primjećiv trend smanjivanja nefiltriranih objava na FB-u, jer se korisnici okreću nešto probranijim (izvrsnijim) obajavama na Instagramu - koji je isključivo feel good socijalna mreža. To je bitno jer je to dio svakodnevice, jer ekstremizam i rekacije na ekstremizam to nisu. One su u fokusu tek kad se on dogodi, što je i dobro jer bi pretjerana opsjednutost ekstremizmom dovela do naginjanja tom istom ekstremizmu.

Kako je u zajedničkom životu bitno dijeliti stvari često sa ljudima oko sebe gledam isječke raznih talent showova, koje inače samostalno ne bih gledao. I primjeti se ogromna količina talentiranih ljudi u svim krajevima svijeta. Taj trend će, kao i dijeljenje tih sadržaja dovesti do normalizacije tih pojava u društvu kao i do poticanja ljudi na dijeljenje vještina. Zasigurno neće dovesti do esktremizma.

Jest i to je neupitno. Ali internet je doveo i do ubrzavanja rekacije na taj blog, pa će takav pojedinac ili uvidjeti svoju grešku - ili će biti obilježen kao um sa teškim poremećajem kojem treba pomoći. Da, moguća su i okrupnjavanja pojedinih ekstremnih razmišljanja, no javnost će posredstvom interneta prije doskočiti takvom problemu. Diskusija miče taboo, pridonosi mirnom rješavanju problema. Greške, kao i katastrofalna zbivanja su uvijek bila i biti će moguća jer kao društvo učimo i napredujemo polako.

Tranzicija.

(Mada sam mao razočaran da imaš ovako krut pogled i da radiš ovako ekstremne diobe).

Vjerujem da ovo govoriš iz svog akademskog iskustva, no prema onom što ja vidim u svojoj radnoj okolini - gdje je sav materijal online kvaliteta naučenog materijala nije nimalo slabija od onih što sam imao prilike iskusiti na offline kampusu. Dapače - rekao bih da je nivo razmišljanja (iako ponekda i u krivom smjeru) na jednoj višoj razini.

Problem je u sustavu našeg školstva koje je bar u viskom školstvu birokracijom ubilo kreativnost (mrzim ovu riječ), dok u ranijim fazama ne uči djecu bitnim vještinama kritičkog razmišljanja. Pojedinac potkovan takvim vještinama može se lakše pronaći u bilo kojem okruženju, jer će znati filtrirati gluposti na koje mogu naići.

Nemam pojma o kojoj "old-school" pripremi u knjižnici govoriš. Onoj prije 20, 50 ili 100 godina? Mislim, ja sam prije 20-30 godina slušao od fakultetski obrazovanih ljudi kako su tadašnji fakulteti luk i voda za to što se sve tražilo od njih "u njihovo doba". 

Jedan očev prijatelj, već tada u godinama, koji je prije Drugog svjetskog rata položio pravo u Beču pričao je o finalnom ispitu koji se zvao rigoroz i koji je bio baš to što mu i ime sugerira - finalno ispitivanje koje traje satima i manje-više sve što se moglo spomenuti tijekom cijelog studiranja može se pojaviti na tom ispitu. To je bilo pravo studiranje, a ne ono u 80-tima...

Liječnici u srednjem vijeku, primjerice, koji u usporedbi s današnjima nisu znali gotovo ništa, a sigurno manje od, recimo, učenika neke srednje medicinske škole, školovali su se na boljim fakultetima po 7-8 godina, minimalno, s tim da su među obaveznim predmetima bilo astrologija, glazba, govorništvo, izrada horoskopa i tako to... 

Na medicinskom studiju u Bolonji u 13. i 14. stoljeću studij medicine je trajao 3+3+4 godine - 3 godine filozofije, 3 godine astrologije i 4 godine medicine (s tim da je kirurgija bila odvojena od studija medicine i namijenjena uglavnom vojnim kirurzima i "za prostake".)

O medicini si nakon svega toga znao vjerojatno manje od današnjeg osmoškolca, s tim da je tona "znanja" bila posve pogrešna i štetna. A učilo se iz knjiga i natenane. 

S druge strane, znam da se i sada kao i u moje vrijeme na masu fakulteta uči iz nekih skriptica, na tehničkim faksevima često napisanim od strane polupismenih asistenata i profesora kojima je cilj, koliko sam shvatio, ponajprije poboljšati ekonomsko stanje narečenog profesora i asistenta, a u zamjenu se studentu manje-više jamči da će ga se pitati samo to što je u skriptama. 

Ja ne vidim niti jedan dobar razlog zašto se slova ne mogu čitati na ekranu kao i na papiru, posebno sada kada svi imamo tonu ekrana uglavnom izvrsne kvalitete i visoke rezolucije (u odnosu na onu uobičajenu prije 20 godina, recimo), te zašto se pretraživanje literature ne može bolje (kad je već i brže) obavljati na računalu koje taj posao zapravo izvrsno obavlja, umjesto u knjižnici gdje se prvo ide kod knjižničara s popisom knjiga, pa onda on u registru traži po karticama, pa onda zajedno na policama (ako zadnji primjerak netko već nije uzeo) zajedno gledate je li tamo gdje bi trebala biti, pa onda malo kišete ako je prašnjava, pa onda je doneseš na stol i "udubiš se". 

Jer se na računalu "ne možeš udubiti", a prije su studenti bili mrak, a sada su glupi. 

Jedino nije jasno odakle onda ovolika količina novoga znanstvenog znanja koja stalno raste i brzina rasta raste, umjesto da se usporava...

Wyks, hvala, drago je i meni (makar bilo nakratko).

Sad, ako ignoriraš ekstremizam onda nema baš smisla reći da internet umanjuje ekstremizam. Činjenica je da današnje terorističe organizacije upravo posredstvom interneta imaju veći "reach" nego ikad prije, činjenica je također da je posredstvom interneta (for better or worse) svakome omogućeno da aktivno sudjeluje u svom tom sadržaju, pa tako i sa svojim stavovima. No gdje ja zapravo mislim da je tvoj pogled naivan: reći da će pluralizam mišljenja, u formi koju nalazi na internetu, doprinijeti smanjenju ekstremnih stavova, mišljenja, itd. i u konačnici takve stavove učiniti manje prihvatljivima pretpostavlja vjeru u mnoštvo glasova kao bolji filter kvalitete nego što bi to bila nekolicina ili samo jedan glas, ukratko pretpostavlja da je masa pametnija od pojedinca. Sve i da tomu jest tako, zbog načina na koji ta masa doprinosi stvaranju sadržaja na internetu, gdje nema općih kriterija kvalitete i njene provjere, nužno je da se najglasniji pojedinci istaknu, a najglasniji najčešće nisu i najpametniji.

Banalno rečeno: mislim da internet ponajprije doprinosti točno suprotnim stvarima od onih koje ti navodiš u onom citiranom stavu, naravno da može poslužiti (i da služi) kao vrhunsko sredstvo za neke, ali za većinu radi se o free-for-allu u kojemu se svašta može reći, napraviti, napisati s vrlo malo ili nimalo accountabilityja.

Toliko, za sada (kratko je, znam) o toj temi, vjerojatno ćemo i dalje o tome pa da sad odmah ne krenem s kilometrima teksta, sukus mog stava je više-manje ovo gorenapisano.

Sad, tema "pripreme i studija", tebi i ovom vrgorčaninu gore.

Nije ovo priča "prije je bilo teže" jer nije uvije slučaj da je prije bilo teže. Niti ja zapravo govorim da je prije bilo teže (iako i to smatram), ali to je problem sustava i implementacije bezumlja po imenu bolonja. Sve što tvrdim je ovo: kad se nalaziš u knjižnici onda možeš znati da, u najgorem slučaju, ono što koristiš kao literaturu i materijale ima nekakvu povijest izdavanja, netko je to napisao, pa preveo, pa objavio i kao referenca i izvor čvrsto je 100%. Isto to možeš postići i na internetu, slažem se, još je i lakše. No ciljam na ovo: prosječan student (a riječ je bila baš o studentima i načinima njihove pripreme) neće koristiti isključivo legitimne izvore ako pretražuje na internetu, nego će koristiti i neke koji to nisu (za neke društvene i humanističke znanosti wikipedija je apsolutno katastrofalan izbor, primjerice), dok će u "old-school" sistemu naprosto morati koristiti legitimne izvore jer samo takvi postoje. To naravno ne znači da nije isto čitati na ekranu ili čitati knjigu, dakako da je to isto, samo praksa studenta vulgaris kad se informira preko interneta i praksa tog istog studenta kad se informira putem objavljene i tiskane literature nije ista, u prvom slučaju uz legitimne izvore on će najčešće, u mom iskustvu, "povirit" malo i na gugl, na wikipediju, pa tu i tamo koji blog, eventualno facebook grupu, itd. A to je, po mom sudu, više loše nego dobro.

Evo, paradigmatičan primjer ovoga o čemu ja govorim. Ovaj me uspoređuje s Goebelsom i to na temelju tvrdnje da je i on (kao i ja, jelte) bio uvjeren da je ljudima dovoljno znati ono što on misli da je dovoljno (s tri točkice na kraju da doda auru dubine tom postu). Prvo, ja to nigdje nisam rekao, niti se to iz mog posta dade naslutiti, ne radi se o limitaciji informacija, nego o filtraciji informacija.

Uostalom, mislim da je sveučilišna knjižnica s ne znam koliko stotina tisuća naslova dovoljna za bilo koga.

Ponavljam, o tome šta internet radi evo gore citata kao najbolji primjer.

Radilo se o videu koji se ponavljao vijestima BBC-a cijeli dan - uz komentar da su "Gadafijevi placenici" izvrsili zracni udar na mirne demonstrante. Ti mirni demonstranti su kasnije sa samoubojicom koji je vozio kamion pun eksploziva zauzeli glavnu kasarnu u gradu - BBC je izvijestio i o tome, prikazavsi to kao "neophodnu zrtvu". 

U istom trenutku u hotelu u Tripoliju odsjedaju novinari BBC-a, CNN-a, ali i nekoliko nezavisnih reportera koji uglavnom prodaju reporte ili ih objavljuju putem Interneta. Jedna od njih - Lizzie Phelan - putuje Libijom uz pratnju policije i izvjestava s ratista. Ostali novinari tvrdoglavo sjede u hotelu i salju depese o tome kako im "zlocinacki rezim" ne dopusta da se slobodno krecu i izvjestavaju (zamisli novinara TV Beograda kako izvjestava iz Vukovara s hrvatske strane dok ga tuce JNA), usput pisuci kako je "portir nervozan" jer se "blizi kraj". Neposredno prije nego ce Tripoli pasti u ruke pobunjenika/katarskih specijalaca/Blackwatera CNN novinarka prijeti Lizzie "da ce vidjet kad dodju nasi", jer je prihvatila agendu Libijaca i izvjestavala uz njihov blagoslov. Lizzie shvaca poruku i jednim od zadnjih brodova bjezi na Maltu satima prije pada grada. 

Ova mala prica je samo vrh sante leda o tome kako globalni mediji danas nisu nista vise nego rod vojske drzave iz koje dolaze, a novinari vojnici. Bitno je da kukaju da su "zrtve" kad ih se uhapsi ili kad popiju metak. Mogu ti ispricati jos desetke slicnih o

ostalim sukobima. Pitanje terminologije je posebna prica - Internet je pun zajebancije o tome - gradacija od goverment preko dictatorship do regime. Ili od terrorist preko rebel, insurgent, freedom fighter do one najsmjesnije - activist (Sirija). Kako ti zvuci recenica: "opposition activists defeated the regime forces, shut down an airplane and took control of the city". I ti meni tvrdis da je to slucajno i da je "neki low level urednik to omaskom pustio van"? 

U vecini HR medija novinari su doslovno egzekutori - npr. Plamenko Cvitic iz Nacionala - koji po narudzbi napadaju i unistavaju mete. Pukanic je zato popio bombu. Novinarstvo je postalo sprdnja i predmet zajebancije. Ja osobno za vijesti pratim iskljucivo tvitter - i u 90% slucajeva vijesti koje saznam potvrdi neki od MSM (ovisno o drzavi - nekad Kinezi, nekad RT, nekad CNN - ovisno kome ta vijest odgovara. Ostali presute).