NASA radi na kvantnom Internetu

Sandro žari i pali.

Teleportacija u smislu instantnog prijenosa čestice na daljinu je nemoguća, odnosno da ista čestica nestane na jednom mjestu i pojavi se na drugom.

Ono što je moguće je kloniranje, pa ako se čestica na izvoru uništi efekt je isti.

Čekajte jel to ovako radi - Na početku kvantno spregnemo 2 fotona i zatim jedan pošaljemo preko svjetlovoda na drugu lokaciju gdje pogađa u detektor i biva apsorbiran. Ne vidim što je ovdje postignuto osim što je moguće detektirati prisluškivanje. Bio bi napredak kada bi jednom uparili dvije čestice, zatim jednu poslali na drugu lokaciju, a onda bi se informacije slale bez upotrebe transportnog medija kojim je čestica stigla na tu lokaciju. U tom slučaju bi morali sačuvati čestice sve dok traje komunikacija i omogućiti čitanje podatka bez promjene stanja čestice.

Ovaj članak nema nikakvog smisla a ima i činjeničnu grešku - kvantno spregnute čestice NE MOGU prenositi informacije. Da bi to pojasnio pogledajmo kako rade kvantno spregnute čestice: česticu A stavimo u jedan detektor (detektor spina na primjer) česticu B stavimo u drugi isti detektor  koji se može nalaziti bilo gdje (čak svjetlosnim godinama daleko). Kad OČITAMO stanje čestice A u istom trenu na drugom detektoru OČITATI  će se ISTO stanje čestice B. Ista stvar se dobije i ako očitamo stanje čestice B, istog trena i čestica A će zauzeti istu vrijednost. Vrlo važno je da te vrijednosti koje dobijemo očitavanjem nisu ništa drugo doli SLUČAJNI BROJEVI. I to je sve. Ako ste primijetili oba puta se očitavaju vrijednosti tj. nema upisivanja, a ako nema upisivanja onda nema ni prenošenja informacija.
Meni se čini da je povod članka na tragu nečeg posve drugačijeg, nečeg daleko važnijeg a to bi mogao biti "sveti gral" kripto grafije, sustav prenošenja poruka kojeg je i teoretski nemoguće razbiti.
U svijetu javnih i tajnih ključeva, grozno složenih sustava enkripcije koji se na kraju svi razbiju izgleda smiješno govoriti o neprobojnoj zaštiti, ali nije tako, postoji vrlo jednostavna neprobojna metoda zaštite i ona izgleda ovakvo:
Uzmimo proizvoljne podatke koje treba kriptirati pošiljalac na točci A i spremiti ih primaocu na točku B.
Potreban je ključ koji je iste dužine kao i podatci koje kriptiramo, ključ je apsolutno slučajni niz brojeva.
Kad ta dva niza brojeva saberemo ponovo dobijemo slučajni niz brojeva, kao takva ga možemo poslati uobičajenim podatkovnim vezama na mjesto B i nije nas briga dali netko prisluškuje vezu. Pretpostavimo da je neka tajna služba dobila naš sabrani niz i pokušava ga dekriptirati.
Primalac poruke mora imati ISTI ključ kao i pošiljatelj, suprotnom metodom (oduzimanjem) lako se dobiju originalni podatci.
Da bi metoda radila i pošiljalac i primalac moraju imati ISTI niz apsolutno slučajnih brojeva (ključ)
i to je sve, iako izgleda trivijalno ipak nije. Dvije su slabosti ove metode.
Ključ se mora dostaviti na obje lokacije, zbog nesigurnosti uobičajenih podatkovnih kanala najčešće se to radi fizički na nekom mediju, mora se osigurati da u toku transporta ne dođe do čitanja ključa od treće strane.
Ključ mora biti apsolutno slučajni niz brojeva tj. Ne smije se doći do ponavljanja dijela brojeva, iako postoje algoritmi za generiranje slučajnih brojeva prije ili kasnije dođe do ponavljanja dijela cifri. Jedan ključ se može koristiti samo jednom, znači da nam treba puno velikih ključeva.
Ta dva problema čine da se u praksi samo podatci sa maksimalnom važnosti kripriraju na ovaj način.
Kvantno isprepletene čestice rješavaju oba ova problema.
Ponavljanjem očitanja stanja čestica dobijemo apsolutno slučajan niz brojeva na obje lokacije bez teoretske mogućnosti da taj niz dobije bilo tko treći. Znači idealan ključ na obje lokacije.

Članak je izgleda govorio o tome da je sada konačno dostupan i hardver za generiranje ključa pomoću isprepletenih čestica, dostupan barem velikim igračima kao što su velike korporacije, vlade, diplomacija ...

Ako još tko ovo čita evo jednog mogućeg primjera:
Mali Mate šalje Ani poruku "vidimo se sutra u 14 sati"  i kriptira je na gore opisan način te šalje mali-om.
Njegov tata koji radi za vladu, dođe do kripti rane poruke i kako ima neograničene računalne resurse brutal force metodom dođe do svih mogućih kombinacija teksta, sa puno jezičnih i logičnih pretpostavki izdvoji kombinacije koje su najlogičnije (ovo je već odustajanje od matematičke točnosti i ulazi u sferu pretpostavki) u tim kombinacijama naći će se svi termini sastanka od 0 do 24 (oni iznad su već odbačeni) i svi će biti jednako vjerojatni, tako da tata neće nikada moći naći točan termin sastanka, bez obzira koliko jaku računalnu snagu i umjetnu inteligenciju imao na raspolaganju.
Ovo je samo primjer vrlo jednostavnog teksta, ako njega nije moguće probiti onda zasigurno nije ni one koji se mjere u kilobajtima ili veće.

Zar ne moraš nekako i te čestice dostaviti na drugu lokaciju? Koja je onda razlika dostavljaš li usb stick ili kvantne čestice u koferu?