Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

Ti si ovo napravio, otvori datoteku na toj putanji i vidi.

#include <stdio.h>


int main()
{
    int n, i;
    scanf("%d", &n);
    FILE* s = fopen("C://brojevi.txt", "w");
    for(i = n; i>=1; i--)
    {
       fprintf(s, "%d ", i);
    }
    fprintf(s, "\nNajveci: %d", n);
    fprintf(s, "\nNajmanji: %d", i+1);
    if(n>=10)
    {
       fprintf(s, "\nAdresa 10: %d", 10);
    }
    fclose(s);
    return 0;
}


 

Uglavnom, to se ovako radi:

- upis u datoteku i čitanje iz datoteke uz ispis na konzolu.

#include <stdio.h>


int main()
{
    int n, i, broj;
    int c = 0;
    scanf("%d", &n);
    FILE* s = fopen("C://brojevi.txt", "w+");
    fprintf(s, "%d\n", n);
    for(i = n; i>=1; i--)
    {
       fprintf(s, "%d ", i);
    }
    fprintf(s, "\n%d", n);
    fprintf(s, "\n%d", i+1);
    if(n>=10)
    {
       fprintf(s, "\n%d", 10);
    }
    rewind(s);
    fscanf(s, "%d\n", &n);
    for(int i = 0; i<n; i++)
    {
       fscanf(s, "%d", &broj);
       printf("%d ", broj);
    }
    fscanf(s, "%d\n", &broj);
    printf("\nNajveci: %d", broj);
    fscanf(s, "%d\n", &broj);
    printf("\nNajmanji: %d", broj);
    if(n>=10)
    {
       fscanf(s, "%d\n", &broj);
       printf("\nAdresa 10:  %d\n", broj);
    }
    fclose(s);
    return 0;
}


 

Ne mogu to sad teoretski objašnjavati, pogledaj datoteku, vidi gdje što stoji, pa će ti biti jasno.

Uf, rekurzija ce ti biti zeznuta za skuziti.

Uglavnom ti pozoves funkciju npr. s argumentom 5. Preskoce se ovi if-ovi jer ne vrijede, dolazi se do return naredbe koja zeli vratiti vrijednost, ali ponovno se poziva ista funkciju, ovaj put s argumentima 5-1 i 5-2. Sad je ova prva funkcija nazovimo to, zamrznuta, tj. na stogu je (stacku), a usli smo dublje () i sad izvrsavamo fibonacci(4) i fibonnaci(3). Postupak se ponavlja dok se ne dode do n = 0 i/ili n = 1. Tad rekurzija staje i vracas se jednu po jednu stepenicu gore, tj. funkcije se skidaju jedna za drugom sa stoga i kako se skidaju, tako vracaju rezultat. Najbolje ces to shvatiti tako da si nacrtas.

Evo recimo jednostavniji primjer:

int faktorijel(int n)
{
    if (n > 1) {
        return n * faktorijel(n - 1);
    } else {
        return 1;
    }
}

Pozovemo ju recimo s argumentom 3. Prvo se znaci pozove faktorijel(3), provjeri se uvjet, pa se poziva faktorijel(2) i ulazi se razinu dublje, zatim se postupak ponavlja pa se poziva faktorijel(1) i ulazi se u trecu razinu, sad vidimo da uvjet n > 1 vise nije ispunjen i izvrsava se return 1. Funkcija vraca 1 u onu prijasnju, gornju funkciju gdje je n = 2 i sad imamo 2 * 1 = 2, dakle ta funkcija pak vraca 2 onoj iznad nje gdje je n = 3 i onda imamo 3 * 2 =  6 i to je zadnja razina i tu je kraj, rekurzija je vratila 6.

Da smo ju pozvali na primjer s broj = faktorijel(3); sad bi u varijabli broj imali 6. Velim, smotano je za skuziti, pa je najbolje da si crtas.

EDIT: Evo nasao sam zgodnu web aplikaciju, ako koga zanima, www.draw.io, pa rekoh da isprobam pa ti odmah i nacrtam tvog Fibonaccija.

Uzeo sam 3 za pocetni n. Sad samo prati skicu, prvo idemo prema dolje, konstruiramo "stablo", a kad dodemo do kraja, vracamo se gore usput vracajuci i vrijednosti funkciji iznad. Dakle, prvo se pozove fib(3). Onda on dode do returna, ali vidimo da se u returnu pozivaju jos dva fib-a, fib(2) i fib(1) (n-1 i n-2). Dakle sadasnja razina ostane takva kakva je i ulazimo u sljedecu razinu. Tu imamo fib(2) i fib(1). fib(1) dolazi do if-a koji je istinit (n = 1) te vraca 1, to je ova strelica s 1. No, rekurzija jos nije zavrsila, pa ajmo vidjeti fib(2). On prolazi sve if-ove i opet dolazi do returna gdje poziva fib(1) i fib(0) (opet n-1 i n-2 gdje je n = 2 u ovom slucaju). fib(1) i fib(0) vracaju 1 i 0 jer su if-ovi ispunjeni. Sad smo u principu dosli do samog kraja rekurzije. fib(1) i fib(0) vratili su fib(2)-u 1 i 0, fib(2) je to zbrojio 1 + 0 = 1 (to je sad onaj dio return funkcija+funkcija, ustvari zbrajaju se povratne vrijednosti tih funkcija i vracaju se funkciji koja ih je pozvala, a to je upravo sama ta funkcija, zato se i zove rekurzija :D) i to je vratio gazdi iznad, fib(3)-u. Ovaj desni fib(1) je takoder vratio 1 i onda je fib(3) zbrojio te dvije jedinice i vratio u glavni program vrijednost 2. F₃ zbilja i jest 2. Mozes probati crtati si za vece vrijednosti, dobit ces naravno vece i stablo, ali samo prati kud sto ide i nece biti problema.

Doista ne znam jednostavnije od ovoga objasniti.

Točnije, svaki poziv funkcije daje novu lokalnu varijablu n te funkcije koja je jednaka n-1 lokalnoj varijabli funkcije iz koje je funkcija pozvana. A pozvana funkcija vraća vrijednost u funkciju iz koje je pozvana. Time dolazimo do biti rekurzije, pozivamo funkcije dok god ne dobijemo poznatu vrijednost, kad dobijemo poznatu vrijednost, vraćamo je u funkciju iz koje je funkcija pozvana i tako sve do prvog poziva funkcije.

Kud odmah na fibonaccia, postoje dvije grane rekurzije, lakše je to skužiti preko faktorjela.

#include <iostream>

int faktorjel(int broj)
{
    if(broj == 1) return 1;
    return broj * faktorjel(broj - 1);
}
int main()
{
    std::cout<< faktorjel(3);
   
    return 0;
}


 

Poziv funkcija dok se ne dobije poznata vrijednost

1. faktorjel(3)

2. faktorjel(2)

3. faktorjel(1)

1. funkcija faktorjel(1) vraća poznatu vrijednost, tu vrijednost vraćamo u faktorjel(2), koja na stogu ima broj 2 koji množimo sa povratnom vrijednošću faktorjel(1)

2. faktorjel(2) vraća u funkciju faktorjel(3) 2 koji množimo sa 3 koji se nalazi na stogu funkcije faktorjel(3)

3. faktorjel(3) vraća u main funkciju 6

Jedino si zaboravio napisati kakvu točno pomoć ti tražiš? Ili tražiš naivca koji je spreman potrošiti svoje vrijeme kako bi tebi napravio rješenje zadataka?

Ne morate pisati program vec da mi obajsnite malo sta se trazi u kojem zadatku:

1. nisam shvatio da li sad unosim 2 ili 3 broja(jer pise za dva tri razlicita..) jer ja znam ako cu odrediti najmanji i najveci broj(ide preko raznih kombinacija u if petljama) i onda opet ne razumijem ovu razlicitost sto treba provjeriti(sta tu zapravo treba uraditi)

2. jesam shvatio sta trebam uraditi, ali ne znam kako izracunati preko koordinata udaljenost tacke(pa ako nije problem recite mi kako se to racuna) i onda dalje ja znam napraviti uslov i ispsiati ostatak

edit: kolega @gagiD me je preduhitrio, Hvala ti

Jos me samo interesuje za ovaj zadatak sto se unose 3 broja, da li ja oduzimam najmanji od najveceg ili je to nebitno.

Ako je najmanji od najveceg onda koliko sam ja shvatio imam 6 mogucnosti:

1. x-y

2. x-z

3. y-x

4. y-z

5. z-x

6. z-y

Tko kaže da mi treba sqrt za dobiti korjen, to mogu i sa množenjem i zbrajanjem uključujući jedno djeljenje, čak ni pow ne trebam.

Zasnovao sam rješenje na Pitagori, ali ne moram nužno koristiti sqrt, ovaj algoritam ima složenost O(2 * (log d / preciznost)), a mogu ga još ubrzati na log 2 * (log d /preciznost)

#include <iostream>

int main()
{
   double x = 5, y = 4;
   double gornja = 1, donja = 0, sredina, umnozak;
   double d = x * x + y * y;
   if(d > gornja) gornja = d;
   while(gornja - donja > 0.00005)
   {
      sredina = (gornja + donja) / 2;
      umnozak = 1;
      for(int i=0; i< 2; i++)
         umnozak *= sredina;
      if(umnozak > d) gornja = sredina;
      else donja = sredina;
   }
   std::cout<< donja;
   
   
   
   return 0;
}

Ne znači nužno da koristim sqrt ako navedem da treba dobiti kvadratni korjen.

Ima li neko naku dobru ideju sta bih mogao radit za maturski? Bilo bi pozeljno da je povezano s matematikom.

Pa što odmah nisi rekao, napravio sam previd u tome da u zadatku eksplicitno  ne traže udaljenost, nego komparaciju udaljenosti dvije točke, i time sam učinio korak više.

Ne treba tu petljati nikakve algoritme za objasniti to.

Ono što je boboo rekao da je korjen monotono rastuća funkcija ja ću reći geometrijski.

Dovoljno je izračunati površinu kvadrata, a veća površina kvadrata daje dulju stranicu kvadrata. Koji god algoritam koristio ovo, samo je primjena Pitagore da računamo površinu kvadrata hipotenuze preko površine kvadrata kateta. Pošto mu nisu tražii duljinu hipotenuze, tim bolje, ni ne treba mu za komparaciju.

Ne sortiraš ti tu ništa preko kvadrata udaljenosti, nego preko površine kvadrata nad hipotenuzom, a duljina stranice tog kvadrata izlazi iz površine kvadrata. Trebao si mi odmah reći, ne traže udaljenost, i to je to.

To je bila samo opservacija za Pitagoru

x^2 + y^2 - to je površina dva kvadrata nad katetama, a zbroj je površina kvadrata nad hipotenuzom.

Inače, susreo sam se već sa školskim zadatkom gdje je trebalo provjeriti udaljenost 3d točaka, pa je tip koristio kvadrat udaljenosti, a min dozvoljenu udaljenost je kvadrirao, da bi je mogao usporedti sa kvadratom udaljenosti uz objašnjenje da kompjutori više vole množenje od sqrt.

Inače, Heron mi se sviđa za sqrt, brz je, a jednostavan.

Šta u programu označava #ifdef i #endif, koje je njihovo značenje?

Instrukcije za preprocesor, najčešće se koriste da se spriječi višestruko includanje headera.

Jednostavni primjer, ako imaš

#ifdef DEBUG

cout<<"Debagiram 'ko veliki";

#endif

cout<<"kraj";

i to kompajliraš dobiti ćeš kao izlaz "kraj"

Ako na vrh dodaš #define DEBUG

dobiti ćeš "Debagiram 'ko velikikraj"

edit: poruka zastarjela zbog izleta do kuhinje između pisanja i slanja haha

Tek si poceo programirati, a odmah bi grafiku? Ne bi bas islo, a to se i vidi jer niti ne znas sto ti treba. Kreni polako, kad ovladas (koliko toliko) svim segmentima jezika, onda kreni na ovakve kompliciranije stvari. U suprotnom ces imati "wtf" izraz lica.

Ali ako bas inzistiras:

http://www.opengl.org/

http://www.libsdl.org/

Uz to, evo ti i jedna knjiga o OpenGL-u (radna verzija knjige), na hrvatskom, koristi se na kolegiju Interaktivna računalna grafika na FER-u, autori su Marko Čupić i Željka Mihajlović (oboje s FER-a).